Europski parlament donio je rezoluciju kojom zahtijeva da Rusija odmah, sigurno i bezuvjetno vrati svu ukrajinsku djecu deportiranu ili prisilno premještenu u neokupirani dio Ukrajine. Tekst osuđuje deportaciju, nezakonito posvajanje, prisilnu rusifikaciju i militarizaciju te djece te navodi da ruske akcije ispunjavaju pravnu definiciju genocida. Također poziva Europsku uniju i države članice da ojačaju diplomaciju, financiranje, sankcije i međunarodno pravosuđe. Parlament traži od Komisije da podnese izvješće o provedbi mjera dogovorenih na sastanku 11. svibnja 2026.
Od ruske invazije na Ukrajinu u velikom razmjeru u veljači 2022. tisuće ukrajinske djece deportirane su ili prisilno premještene u Rusiju ili na okupirana područja. Prema ukrajinskim vlastima, do rujna 2026. zabilježen je 20 651 provjereni slučaj deportacije ili prisilnog premještanja, a do 28. listopada 2026. vraćeno je 2 752 djece. Europski parlament već je donosio rezolucije o Ukrajini, osobito u rujnu 2022. i svibnju 2025. i smatra da položaj otete djece ostaje humanitarni i pravosudni prioritet.
Trenutačan i bezuvjetan povratakRusija mora odmah, sigurno i bezuvjetno vratiti svu ukrajinsku djecu deportiranu ili prisilno premještenu u neokupirani dio Ukrajine. Taj povratak nikada ne smije poslužiti kao sredstvo razmjene i ne smije biti uvjetovan teritorijalnim ustupcima, razmjenom zarobljenika ili drugim političkim sporazumima.
Kraj praksi deportacijeRusija mora odmah prestati s deportacijom, prisilnim premještanjem, nezakonitim posvajanjem, prisilnom rusifikacijom, indoktrinacijom i militarizacijom ukrajinske djece, uključujući prakse koje uključuju Bjelorusiju i Sjevernu Koreju. Također mora prestati s promjenama imena, državljanstva ili obiteljskog statusa koje onemogućuju identifikaciju i povratak djece.
Pristup međunarodnih organizacijaRusija mora Međunarodnom odboru Crvenog križa, UNICEF-u, Uredu Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava i drugim nadležnim međunarodnim organizacijama omogućiti trenutačan, redovit i nesmetan pristup ukrajinskoj djeci koja se nalaze u Rusiji i na okupiranim područjima. Ukrajinskim vlastima mora pružiti potpune i provjerljive informacije o identitetu, lokaciji, zdravstvenom stanju i pravnom statusu svakog djeteta.
Obrazovanje na ukrajinskom jezikuUkrajinska djeca na privremeno okupiranim područjima moraju imati pristup obrazovanju na materinskom jeziku, uključujući putem ukrajinskih ustanova i online učenja, bez zastrašivanja, diskriminacije ili sankcija. Rusija također mora odmah zatvoriti sve baze podataka i online kataloge za posvajanje koji oglašavaju ukrajinsku djecu.
Sankcije i međunarodno pravosuđeVijeće se poziva da pooštri i strogo primjenjuje ciljane sankcije protiv ruskih, bjeloruskih i sjevernokorejskih dužnosnika te da sankcionira Gazprom, Rosneft i njihove povezane podružnice, nakon istrage Sveučilišta Yale iz ožujka 2026. Parlament ponovno potvrđuje potporu Međunarodnom kaznenom sudu i njegovim uhidbenim nalozima protiv Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove te poziva države članice da izvršavaju svoju univerzalnu jurisdikciju.
Rezolucija je donesena s 536 glasova za, 8 protiv i 37 suzdržanih tijekom elektroničkog poimeničnog glasovanja 12. studenoga 2026.
Ova rezolucija nije zakon i ne stvara pravne obveze koje su izravno primjenjive na Rusiju. Politički obvezuje Europski parlament i poziva Europsku uniju i države članice da pojačaju diplomatsko djelovanje, financiraju zaštitu djece i psihološku skrb, ojačaju sankcije i podrže međunarodne postupke. Konkretno, poziva države članice da službeno priznaju ruske akcije prema ukrajinskoj djeci kao genocid i da ne priznaju nezakonita posvajanja. Također traži od Komisije da mobilizira dodatnih 50 milijuna eura za ukrajinski sustav zaštite djece i da podnese izvješće Parlamentu o provedbi mjera dogovorenih 11. svibnja 2026.
Rusija mora vratiti svu deportiranu ili prisilno premještenu ukrajinsku djecu, odmah, sigurno i bez uvjeta. Europski parlament to je zahtijevao sa 536 glasova za, 8 protiv i 37 suzdržanih, izjavivši da ti postupci ispunjavaju pravnu definiciju genocida. Rezolucija nije zakon, ali postavlja političku crtu koju će države članice morati preuzeti.
Tekst ne traži uslugu, podsjeća na obvezu. Rusija mora vratiti djecu odmah, sigurno i bez uvjeta, i taj povratak ne može biti uvjetovan teritorijalnim ustupcima, razmjenom zarobljenika ni drugim političkim dogovorima. Logika je neumoljiva: trgovati djecom znači već ih tretirati kao predmete. Parlament postavlja jasnu granicu budućim pregovorima.
Brojke daju mjeru drame: 20 651 provjereni slučaj deportacije ili prisilnog premještanja do rujna 2026. 2 752 vraćene djece do 28. listopada 2026. i oko 1,6 milijuna ukrajinske djece još pod ruskom okupacijom, od kojih 600 000 u školskoj dobi. Iza svake statistike stoji ime, obitelj, identitet koji Rusija pokušava izbrisati promjenama imena, državljanstva ili obiteljskog statusa. Parlament zahtijeva kraj tih praksi i nesmetan pristup Međunarodnog odbora Crvenog križa, UNICEF-a i Ureda visokog povjerenika za ljudska prava.
Rezolucija ne stvara pravne obveze izravno primjenjive na Rusiju i to ne tvrdi. Ali politički obvezuje Uniju i njezine države članice: Komisija će morati izvijestiti o provedbi mjera dogovorenih 11. svibnja 2026. a Vijeće se poziva da sankcionira cijelu mrežu suučesnika, od dužnosnika do agencija za posvajanje. To je politički pritisak koji se dodaje međunarodnim progonima.
Parlament se ne zadovoljava osudom apstraktnog režima. Ukazuje na individualne odgovornosti: savezne i regionalne dužnosnike, povjerenike za prava djece, matičare koji krivotvore dosjee, upravitelje logora, prijevoznike. Taj je pristup ispravan: cilja one koji su organizirali, omogućili ili profitirali od deportacije, a ne populaciju uzetu za taoca. Također ponovno potvrđuje potporu Međunarodnom kaznenom sudu i uhidbenim nalozima protiv Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove.
Tekst poziva na aktiviranje zakona o blokiranju kako bi se MKS zaštitio od američkih izvanteritorijalnih sankcija. To je zahtjev Komisiji, a ne usvojena pravna promjena. Odražava opravdanu zabrinutost: međunarodna pravda ne smije postati varijabla u odnosima snaga među velikim silama. No oprez je nužan: svaka mjera trgovinske odmazde ima cijenu za europska poduzeća, a Parlament je ne kvantificira.
Trgovati djecom znači već ih tretirati kao predmete.
Rusija mora vratiti svu deportiranu ili prisilno premještenu ukrajinsku djecu, odmah, sigurno i bez uvjeta. Europski parlament to je zahtijevao sa 536 glasova za, 8 protiv i 37 suzdržanih, izjavivši da ti postupci ispunjavaju pravnu definiciju genocida. Rezolucija nije zakon, ali postavlja političku crtu koju će države članice morati preuzeti.
Tekst ne traži uslugu, podsjeća na obvezu. Rusija mora vratiti djecu odmah, sigurno i bez uvjeta, i taj povratak ne može biti uvjetovan teritorijalnim ustupcima, razmjenom zarobljenika ni drugim političkim dogovorima. Logika je neumoljiva: trgovati djecom znači već ih tretirati kao predmete. Parlament postavlja jasnu granicu budućim pregovorima.
Brojke daju mjeru drame: 20 651 provjereni slučaj deportacije ili prisilnog premještanja do rujna 2026. 2 752 vraćene djece do 28. listopada 2026. i oko 1,6 milijuna ukrajinske djece još pod ruskom okupacijom, od kojih 600 000 u školskoj dobi. Iza svake statistike stoji ime, obitelj, identitet koji Rusija pokušava izbrisati promjenama imena, državljanstva ili obiteljskog statusa. Parlament zahtijeva kraj tih praksi i nesmetan pristup Međunarodnog odbora Crvenog križa, UNICEF-a i Ureda visokog povjerenika za ljudska prava.
Rezolucija ne stvara pravne obveze izravno primjenjive na Rusiju i to ne tvrdi. Ali politički obvezuje Uniju i njezine države članice: Komisija će morati izvijestiti o provedbi mjera dogovorenih 11. svibnja 2026. a Vijeće se poziva da sankcionira cijelu mrežu suučesnika, od dužnosnika do agencija za posvajanje. To je politički pritisak koji se dodaje međunarodnim progonima.
Parlament se ne zadovoljava osudom apstraktnog režima. Ukazuje na individualne odgovornosti: savezne i regionalne dužnosnike, povjerenike za prava djece, matičare koji krivotvore dosjee, upravitelje logora, prijevoznike. Taj je pristup ispravan: cilja one koji su organizirali, omogućili ili profitirali od deportacije, a ne populaciju uzetu za taoca. Također ponovno potvrđuje potporu Međunarodnom kaznenom sudu i uhidbenim nalozima protiv Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove.
Tekst poziva na aktiviranje zakona o blokiranju kako bi se MKS zaštitio od američkih izvanteritorijalnih sankcija. To je zahtjev Komisiji, a ne usvojena pravna promjena. Odražava opravdanu zabrinutost: međunarodna pravda ne smije postati varijabla u odnosima snaga među velikim silama. No oprez je nužan: svaka mjera trgovinske odmazde ima cijenu za europska poduzeća, a Parlament je ne kvantificira.
Trgovati djecom znači već ih tretirati kao predmete.