Europski parlament usvojio je stajalište kojim odobrava privremeni sporazum s vladama EU-a o pravima putnika u zračnom prometu. Sporazum uređuje povrat novca kada je karta rezervirana preko posrednika (internetske agencije, platforme): povrat preko posrednika postaje besplatan i mora se izvršiti u utvrđenim rokovima. Ovaj tekst konačno je stajalište Parlamenta; države članice moraju ga još formalno odobriti prije nego što postane zakon.
Mnogi putnici rezerviraju karte preko posrednika, a ne izravno kod zračnog prijevoznika. U slučaju otkazivanja, povrat novca može biti blokiran ili naplaćen. Tekst mijenja postojeću uredbu o pravima putnika u zračnom prometu kako bi se razjasnilo tko vraća novac, u kojem roku i po kojoj cijeni te kako bi se ojačala nacionalna tijela zadužena za provedbu tih prava.
Besplatan povrat preko posrednikaKada posrednik obrađuje povrat novca, on je za putnika besplatan. Posrednik mora prije rezervacije obavijestiti putnika o tome prihvaća li zračni prijevoznik povrat preko njega i prema kojem postupku.
Povrat novca u dva rokaAko prijevoznik vraća novac preko posrednika, mora isplatiti novac posredniku u roku od 7 kalendarskih dana, a zatim posrednik mora vratiti novac putniku u sljedećih 7 kalendarskih dana. Ako prijevoznik u roku od 14 dana nije primio potvrdu posrednika o plaćanju, kontaktira putnika i vraća mu novac u roku od 7 dana od primitka potrebnih informacija.
Iznimka za mikropoduzećaPosrednik koji je samostalno mikropoduzeće može odlučiti da neće vratiti određeni iznos svojih posredničkih troškova, pod uvjetom da je o tome jasno obavijestio putnika na početku rezervacije.
Podaci proslijeđeni prijevoznikuPosrednik mora zračnom prijevozniku dostaviti kontakt podatke putnika i pojedinosti rezervacije. Prijevoznik te podatke smije koristiti samo za izvršenje ugovora o prijevozu, poštovanje obveza u području zračne sigurnosti i zaštite te za informiranje putnika.
Uređeniji postupak pritužbi i pravnih lijekovaSvaka država članica mora imenovati tijelo nadležno za pritužbe putnika. Putnik se može obratiti tom tijelu nakon prve pritužbe prijevozniku ili posredniku, najkasnije 3 mjeseca nakon odbijanja ili nakon 2 mjeseca bez odgovora. Tijelo potvrđuje primitak u roku od 14 kalendarskih dana. Komisija mora donijeti zajednički obrazac za zahtjev za naknadu i povrat novca.
Parlament je usvojio tekst sa 652 glasa za, 2 protiv i 8 suzdržanih.
Za putnike koji rezerviraju preko posrednika povrat novca postaje predvidljiviji: besplatan, s obveznim rokovima (7 dana pa 7 dana) i obvezom prijevoznika da kontaktira putnika ako novac ne stigne u roku od 14 dana. Putnici također imaju jasan pravni lijek pred nacionalnim tijelom za pritužbe, s preciznim rokovima za podnošenje zahtjeva. Prijevoznici i posrednici morat će prilagoditi svoje postupke i informacijske sustave.
Rezervacija leta putem internetske agencije ili platforme ne smije više pretvoriti povrat novca u utrku s preprekama. Europski parlament odobrio je privremeni sporazum s državama članicama koji nameće obvezujuće rokove i besplatan povrat novca putem posrednika. Tekst usvojen sa 652 glasa za, 2 protiv i 8 suzdržanih prvo je čitanje: vlade ga još moraju formalno odobriti prije nego što postane zakon.
Odbrojavanje počinje kada putnik odabere povrat novca. Zrakoplovna kompanija ima sedam kalendarskih dana da uplati novac posredniku. Posrednik zatim ima sedam kalendarskih dana da vrati novac putniku, koristeći isti način plaćanja kao pri rezervaciji. Ako novac ne kruži, kompanija mora kontaktirati putnika najkasnije sljedeći dan nakon isteka roka od četrnaest dana, a zatim mu vratiti novac u roku od sedam dana od primitka potrebnih informacija. Za putnika povrat novca postaje predvidljiv: besplatan i ograničen rokovima. Za poduzeća to znači prilagodbu informacijskih sustava i postupaka, stvarni trošak, ali razmjeran važnosti povjerenja.
Iznimku za samostalne mikropoduzetnike vrijedi istaknuti. Mikropoduzetnik može odlučiti ne vratiti određeni iznos svojih posredničkih troškova, pod uvjetom da je o tome obavijestio putnika na jasan, nedvosmislen i lako uočljiv način na početku rezervacije. To je odstupanje od načela potpunog povrata posredničkih troškova. Opravdano je administrativnim opterećenjem, ali stvara asimetriju: putnik mora provjeriti uvjete prije klika. Liberalniji pristup bio bi pustiti aktere da sami odrede svoje troškove, ali zahtijevati potpunu transparentnost i stvarnu konkurenciju, bez sektorskih iznimaka.
Tekst osniva nacionalno tijelo nadležno za pritužbe putnika. Putnik mu se može obratiti nakon što je prethodno pisao kompaniji ili posredniku, najkasnije tri mjeseca nakon odbijanja ili nakon dva mjeseca bez odgovora. Tijelo potvrđuje primitak u roku od 14 kalendarskih dana i daje obrazloženi odgovor u razumnom roku ako ima ovlast donositi obvezujuće odluke. Komisija mora donijeti zajednički obrazac za zahtjev za naknadu i povrat novca, dostupan na svim službenim jezicima. Na papiru je to napredak za putnike. U praksi će svaka država članica morati imenovati jedno ili više neovisnih tijela s istražnim i sankcijskim ovlastima. To znači nove administrativne strukture, financirane iz poreza, za nadzor privatnih aktera.
Mehanizam prekogranične suradnje između nacionalnih tijela koristan je, ali dodaje sloj koordinacije. Komisija može upozoriti tijela na sumnjive prakse, bez ugrožavanja njihove operativne neovisnosti. Za poduzeća to znači dodatne zahtjeve za informacijama i moguće revizije. Trošak usklađenosti će porasti, osobito za male posrednike. Alternativa bi bila ojačati ovlasti postojećih tijela i pojednostaviti postupke, umjesto stvaranja novih šaltera. Načelo supsidijarnosti nalagalo bi prepustiti državama članicama da urede svoje pravne lijekove, bez nametanja zajedničkog obrasca i jedinstvenih rokova.
Povrat novca postaje besplatan i uređen, ali račun za usklađenost past će na poduzeća i, na kraju, na putnike.
Rezervacija leta putem internetske agencije ili platforme ne smije više pretvoriti povrat novca u utrku s preprekama. Europski parlament odobrio je privremeni sporazum s državama članicama koji nameće obvezujuće rokove i besplatan povrat novca putem posrednika. Tekst usvojen sa 652 glasa za, 2 protiv i 8 suzdržanih prvo je čitanje: vlade ga još moraju formalno odobriti prije nego što postane zakon.
Odbrojavanje počinje kada putnik odabere povrat novca. Zrakoplovna kompanija ima sedam kalendarskih dana da uplati novac posredniku. Posrednik zatim ima sedam kalendarskih dana da vrati novac putniku, koristeći isti način plaćanja kao pri rezervaciji. Ako novac ne kruži, kompanija mora kontaktirati putnika najkasnije sljedeći dan nakon isteka roka od četrnaest dana, a zatim mu vratiti novac u roku od sedam dana od primitka potrebnih informacija. Za putnika povrat novca postaje predvidljiv: besplatan i ograničen rokovima. Za poduzeća to znači prilagodbu informacijskih sustava i postupaka, stvarni trošak, ali razmjeran važnosti povjerenja.
Iznimku za samostalne mikropoduzetnike vrijedi istaknuti. Mikropoduzetnik može odlučiti ne vratiti određeni iznos svojih posredničkih troškova, pod uvjetom da je o tome obavijestio putnika na jasan, nedvosmislen i lako uočljiv način na početku rezervacije. To je odstupanje od načela potpunog povrata posredničkih troškova. Opravdano je administrativnim opterećenjem, ali stvara asimetriju: putnik mora provjeriti uvjete prije klika. Liberalniji pristup bio bi pustiti aktere da sami odrede svoje troškove, ali zahtijevati potpunu transparentnost i stvarnu konkurenciju, bez sektorskih iznimaka.
Tekst osniva nacionalno tijelo nadležno za pritužbe putnika. Putnik mu se može obratiti nakon što je prethodno pisao kompaniji ili posredniku, najkasnije tri mjeseca nakon odbijanja ili nakon dva mjeseca bez odgovora. Tijelo potvrđuje primitak u roku od 14 kalendarskih dana i daje obrazloženi odgovor u razumnom roku ako ima ovlast donositi obvezujuće odluke. Komisija mora donijeti zajednički obrazac za zahtjev za naknadu i povrat novca, dostupan na svim službenim jezicima. Na papiru je to napredak za putnike. U praksi će svaka država članica morati imenovati jedno ili više neovisnih tijela s istražnim i sankcijskim ovlastima. To znači nove administrativne strukture, financirane iz poreza, za nadzor privatnih aktera.
Mehanizam prekogranične suradnje između nacionalnih tijela koristan je, ali dodaje sloj koordinacije. Komisija može upozoriti tijela na sumnjive prakse, bez ugrožavanja njihove operativne neovisnosti. Za poduzeća to znači dodatne zahtjeve za informacijama i moguće revizije. Trošak usklađenosti će porasti, osobito za male posrednike. Alternativa bi bila ojačati ovlasti postojećih tijela i pojednostaviti postupke, umjesto stvaranja novih šaltera. Načelo supsidijarnosti nalagalo bi prepustiti državama članicama da urede svoje pravne lijekove, bez nametanja zajedničkog obrasca i jedinstvenih rokova.
Povrat novca postaje besplatan i uređen, ali račun za usklađenost past će na poduzeća i, na kraju, na putnike.
