Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom osuđuje islamistički entrizam, traži europsku metodu za prepoznavanje njegovih znakova i zahtijeva da se subjekti povezani s Muslimanskom braćom uvrste na antiteroristički popis EU-a kada su ispunjeni pravni kriteriji. Također traži da europska sredstva ne idu u korist nijednoj mreži koja se već nalazi na tom popisu i da Komisija položi račune o financiranju dodijeljenom subjektima osumnjičenima za veze s Muslimanskom braćom. To nije zakon: Parlament izražava političko stajalište i upućuje zahtjeve Komisiji i državama članicama.
Tekst polazi od utvrđenja da islamističke mreže koriste postupke, financiranje i jezik europskih institucija kako bi stekle legitimitet i oslabile demokratske vrijednosti iznutra. Navodi Vijeće europskih muslimana, nekadašnju Federaciju islamskih organizacija u Europi, i s njom povezane organizacije poput FEMYSO-a. Rezolucija naglašava razliku između islama kao religije i političkog islamizma te činjenicu da borba protiv diskriminacije ne smije služiti sprječavanju svake kritike islama.
Europska metoda za prepoznavanje entrizmaParlament traži zajedničku metodu za prepoznavanje znakova islamističkog entrizma: brkanje religije i politike, dvostruki institucionalni diskurs, financijska neprozirnost, ponavljajuća partnerstva, blizina već identificiranim mrežama, aktivistička izvješća, rekonstituiranje struktura i zloupotreba okvira za borbu protiv diskriminacije.
Uvrštavanje na antiteroristički popis ako su ispunjeni kriterijiPoziva Vijeće da subjekte i osobe povezane s Muslimanskom braćom uvrsti na popis Unije terorističkih organizacija kada su ispunjeni kriteriji iz Zajedničkog stajališta 2001/931/PESC i da primijeni odgovarajuće mjere ograničavanja. Procjena se ne smije ograničiti na službeno prijavljene strukture: povezani subjekti, paravan organizacije, financijski posrednici i mreže mladih moraju se uzeti u obzir.
Nijedan fond EU-a za popisane mrežeParlament poziva Komisiju da osigura da nijedan fond Unije, izravno ili neizravno, ne dođe do subjekata, partnera, ugovaratelja, podugovaratelja, stvarnih vlasnika ili krajnjih primatelja povezanih s mrežama koje se nalaze na antiterorističkom popisu EU-a. Također traži sveobuhvatan pregled svih slučajeva sredstava dodijeljenih osobama ili subjektima osumnjičenima za veze s Muslimanskom braćom ili političkim islamom, s iznosima, programima, obrazloženjima i propustima u kontroli, te stavljanje ugovora o bespovratnim sredstvima na raspolaganje.
Veća transparentnost i kontrola financiranjaKomisija se poziva da zajamči potpunu sljedivost lanaca financiranja, uključujući podugovore o bespovratnim sredstvima, financijske posrednike i stvarne vlasnike, da ojača obveze dužne pažnje upravljačkih tijela i korisnika te da u potpunosti koristi sustav ranog otkrivanja i isključenja (EDES) kada subjekti promiču islamistički entrizam, radikalizaciju, antisemitizam ili terorizam.
Europski popis propovjednika mržnjeParlament traži popis propovjednika mržnje na razini Unije i poziva Komisiju i države članice da pojačaju kontrole viza, boravišnih dozvola i odobrenja za mobilnost kada su osobe povezane s tim popisom. Također podupire sve nacionalne mjere kojima se zabranjuje potpuno pokrivanje (nikab ili burka) u javnim prostorima i prostorima otvorenima za javnost.
Rezolucija je usvojena s 381 glasom za, 167 protiv i 15 suzdržanih tijekom elektroničkog poimeničnog glasovanja.
Za građane ovo glasovanje ne stvara novu pravnu obvezu: njime se utvrđuje političko stajalište Parlamenta i vrši pritisak na Komisiju i države članice. Konkretno, Parlament traži da se europsko financiranje prati do krajnjih primatelja i da se subjekti povezani s popisanim terorističkim mrežama isključe iz bespovratnih sredstava. Također traži da organizacijama povezanima s Vijećem europskih muslimana, poput FEMYSO-a, bude onemogućen pristup europskim institucijama i da budu izbrisane iz registra transparentnosti EU-a. Granične kontrole i kontrole boravišnih dozvola mogle bi se pojačati za osobe uvrštene na budući popis propovjednika mržnje, a podupiru se i nacionalne mjere kojima se zabranjuje nikab ili burka u javnom prostoru.
S 381 glasom za i 167 protiv, Europski parlament osuđuje islamistički entrizam i traži da se mreže povezane s Muslimanskom braćom uvrste na EU-ov popis terorističkih organizacija kada su ispunjeni pravni kriteriji. Također zahtijeva potpunu transparentnost europskih fondova isplaćenih subjektima koji su pod sumnjom. Ali ta rezolucija nije zakon: ona utvrđuje političko stajalište i vrši pritisak na Komisiju i Vijeće. Pravi je izazov upravo tu: europske institucije financiraju, konzultiraju i pozivaju strukture koje potom odbijaju imenovati.
Parlament ovdje ne donosi zakone. On upućuje zahtjeve Komisiji, Vijeću i državama članicama. Četvrtkovo glasovanje ne stvara nikakvu novu obvezu: ono utvrđuje političku većinu i objavljuje liniju razdora. 381 glas za, 167 protiv i 15 suzdržanih govori jednu jednostavnu stvar: većina izabranih dužnosnika odbija nastaviti tretirati islamističke mreže kao reprezentativne sugovornike.
Praktični doseg ovisit će o dva aktera. Prvo Vijeću, koje jedino može uvrstiti subjekte na popis terorističkih organizacija. Zatim Komisiji, koja upravlja fondovima i može aktivirati sustav ranog otkrivanja i isključenja (EDES), alat koji omogućuje isključivanje korisnika iz europskih bespovratnih sredstava. Parlament traži da se taj alat u potpunosti koristi kada subjekti promiču islamistički entrizam, radikalizaciju ili antisemitizam. To je zahtjev, a ne automatski mehanizam.
Najkonkretnija točka rezolucije je financijska. Parlament zahtijeva da Komisija pruži sveobuhvatan pregled svih slučajeva europskih fondova isplaćenih osobama ili subjektima osumnjičenima za veze s Muslimanskom braćom ili političkim islamom, s iznosima, programima, obrazloženjima i propustima u kontroli. Također traži potpunu sljedivost lanaca financiranja, uključujući podugovore, financijske posrednike i stvarne vlasnike. Za malo ili srednje poduzeće ili udrugu koja traži bespovratna sredstva, to znači teže kontrole i dulje rokove. Za poreznog obveznika, to znači da se javni novac prestaje isplaćivati bez obzira na vrijednosti onih koji ga primaju.
Rezolucija se ne zadovoljava samo traženjem odgovornosti: ona ukazuje na mehanizam. Mreža koja primi europska sredstva dobiva institucionalno priznanje, zatim pristup konzultacijama i događajima, a potom medijski legitimitet. Svaki korak jača sljedeći. Zahtijevajući da organizacije povezane s Vijećem europskih muslimana, poput FEMYSO-a, budu lišene pristupa institucijama i brisane iz registra transparentnosti, Parlament napada taj krug. Ali to čini rezolucijom, bez izmjene pravila pristupa ili kriterija prihvatljivosti.
Parlament podržava nacionalne mjere kojima se zabranjuje nikab i burka u javnom prostoru, ali ih ne nameće na europskoj razini. Poziva Vijeće da uvrsti subjekte na popis terorističkih organizacija, ali to ne čini sam. Traži europski popis propovjednika mržnje, ali taj popis ne stvara. Svaki zahtjev ostaje ovisan o političkoj volji Vijeća i Komisije.
Pristup utemeljen na supsidijarnosti i tržištu učinio bi suprotno: počeo bi ukidanjem financiranja strukturama koje ne poštuju vrijednosti Unije, izmjenom financijske uredbe kako bi isključenje postalo automatsko, a ne diskrecijsko. Također bi nametnuo transparentnost stvarnih vlasnika svih europskih bespovratnih sredstava, bez čekanja posebnog zahtjeva Parlamenta. Sadašnja rezolucija traži transparentnost; ona je ne organizira.
Većina postoji za imenovanje mreža; još ne postoji za ukidanje fondova.
S 381 glasom za i 167 protiv, Europski parlament osuđuje islamistički entrizam i traži da se mreže povezane s Muslimanskom braćom uvrste na EU-ov popis terorističkih organizacija kada su ispunjeni pravni kriteriji. Također zahtijeva potpunu transparentnost europskih fondova isplaćenih subjektima koji su pod sumnjom. Ali ta rezolucija nije zakon: ona utvrđuje političko stajalište i vrši pritisak na Komisiju i Vijeće. Pravi je izazov upravo tu: europske institucije financiraju, konzultiraju i pozivaju strukture koje potom odbijaju imenovati.
Parlament ovdje ne donosi zakone. On upućuje zahtjeve Komisiji, Vijeću i državama članicama. Četvrtkovo glasovanje ne stvara nikakvu novu obvezu: ono utvrđuje političku većinu i objavljuje liniju razdora. 381 glas za, 167 protiv i 15 suzdržanih govori jednu jednostavnu stvar: većina izabranih dužnosnika odbija nastaviti tretirati islamističke mreže kao reprezentativne sugovornike.
Praktični doseg ovisit će o dva aktera. Prvo Vijeću, koje jedino može uvrstiti subjekte na popis terorističkih organizacija. Zatim Komisiji, koja upravlja fondovima i može aktivirati sustav ranog otkrivanja i isključenja (EDES), alat koji omogućuje isključivanje korisnika iz europskih bespovratnih sredstava. Parlament traži da se taj alat u potpunosti koristi kada subjekti promiču islamistički entrizam, radikalizaciju ili antisemitizam. To je zahtjev, a ne automatski mehanizam.
Najkonkretnija točka rezolucije je financijska. Parlament zahtijeva da Komisija pruži sveobuhvatan pregled svih slučajeva europskih fondova isplaćenih osobama ili subjektima osumnjičenima za veze s Muslimanskom braćom ili političkim islamom, s iznosima, programima, obrazloženjima i propustima u kontroli. Također traži potpunu sljedivost lanaca financiranja, uključujući podugovore, financijske posrednike i stvarne vlasnike. Za malo ili srednje poduzeće ili udrugu koja traži bespovratna sredstva, to znači teže kontrole i dulje rokove. Za poreznog obveznika, to znači da se javni novac prestaje isplaćivati bez obzira na vrijednosti onih koji ga primaju.
Rezolucija se ne zadovoljava samo traženjem odgovornosti: ona ukazuje na mehanizam. Mreža koja primi europska sredstva dobiva institucionalno priznanje, zatim pristup konzultacijama i događajima, a potom medijski legitimitet. Svaki korak jača sljedeći. Zahtijevajući da organizacije povezane s Vijećem europskih muslimana, poput FEMYSO-a, budu lišene pristupa institucijama i brisane iz registra transparentnosti, Parlament napada taj krug. Ali to čini rezolucijom, bez izmjene pravila pristupa ili kriterija prihvatljivosti.
Parlament podržava nacionalne mjere kojima se zabranjuje nikab i burka u javnom prostoru, ali ih ne nameće na europskoj razini. Poziva Vijeće da uvrsti subjekte na popis terorističkih organizacija, ali to ne čini sam. Traži europski popis propovjednika mržnje, ali taj popis ne stvara. Svaki zahtjev ostaje ovisan o političkoj volji Vijeća i Komisije.
Pristup utemeljen na supsidijarnosti i tržištu učinio bi suprotno: počeo bi ukidanjem financiranja strukturama koje ne poštuju vrijednosti Unije, izmjenom financijske uredbe kako bi isključenje postalo automatsko, a ne diskrecijsko. Također bi nametnuo transparentnost stvarnih vlasnika svih europskih bespovratnih sredstava, bez čekanja posebnog zahtjeva Parlamenta. Sadašnja rezolucija traži transparentnost; ona je ne organizira.
Većina postoji za imenovanje mreža; još ne postoji za ukidanje fondova.
