Parlament je usvojio stajalište kojim zadržava i prepisuje dvije uredbe o proračunskom nadzoru u europodručju, dok ih je Komisija željela staviti izvan snage. Država članica koja ne ispravi svoj prekomjerni deficit riskira novčanu kaznu do 0,02 % svog BDP-a iz prethodne godine, koja se plaća svakih šest mjeseci dok ne postupi. Nacionalni proračunski planovi morat će se slati svake godine prije 15. listopada i objavljivati. Tekst je konačno stajalište dogovoreno s vladama EU-a; one ga još moraju službeno odobriti prije nego što postane zakon.
EU je 2024. reformirao svoja proračunska pravila kako bi pojednostavio nadzor i dao više prostora nacionalnim planovima. Komisija je zatim predložila stavljanje izvan snage dviju uredaba za europodručje koje su, prema njezinu mišljenju, postale suvišne: one o sankcijama u slučaju prekomjernog deficita i one o koordinaciji nacionalnih proračuna. Parlament je odabrao drugi put: zadržava te dvije uredbe, ali ih prepisuje kako bi ih uskladio s novim pravilima iz 2024. Pritom ukida kamatonosne depozite predviđene u slučaju nepoštovanja, dok zadržava sustav novčanih kazni za države koje ne isprave svoj prekomjerni deficit.
Novčana kazna do 0,02 % BDP-aKada Vijeće utvrdi da država europodručja nije poduzela djelotvorne mjere za ispravljanje svog prekomjernog deficita, Komisija u roku od 20 dana preporučuje novčanu kaznu do 0,02 % posljednje procjene BDP-a iz prethodne godine. Ta se novčana kazna plaća svakih šest mjeseci dok Vijeće ne ocijeni da je država postupila.
Odluka koja se smatra donesenom u 10 danaOdluka o uvođenju novčane kazne smatra se donesenom od strane Vijeća osim ako je Vijeće odbije kvalificiranom većinom u roku od 10 dana od preporuke Komisije. Glasuju samo države europodručja, a dotična država ne sudjeluje u glasovanju.
Proračunski planovi prije 15. listopadaSvake godine države europodručja moraju Komisiji i Euroskupini najkasnije do 15. listopada poslati nacrt proračunskog plana za sljedeću godinu. Taj se dokument objavljuje odmah nakon dostave i mora detaljno prikazati rast neto rashoda, mjere prihoda i rashoda, makroekonomske projekcije i rashode po funkcijama, osobito za obrazovanje, zdravstvo i obranu.
Izvješća svakih šest mjeseci ili svako tromjesečjeDržava u postupku zbog prekomjernog deficita mora podnositi izvješća o praćenju svakih šest mjeseci, a zatim svako tromjesečje nakon opomene Vijeća, sve do stavljanja izvan snage odluke kojom se utvrđuje prekomjerni deficit.
Izvješće o primjeni 2030.Komisija će objaviti izvješće o primjeni ovih pravila najkasnije do 31. prosinca 2030. a zatim svakih pet godina, te će ga proslijediti Parlamentu i Vijeću. Tekst stupa na snagu dvadesetog dana nakon objave u Službenom listu.
Parlament je usvojio tekst sa 450 glasova za, 135 protiv i 75 suzdržanih, tijekom elektroničkog glasovanja poimence.
Za stanovnike europodručja pravila proračunskog nadzora ostaju na snazi, ali su pojednostavljena: kamatonosni depoziti u slučaju nepoštovanja ukidaju se, dok novčana kazna do 0,02 % BDP-a može pogoditi državu koja ne ispravi svoj prekomjerni deficit i duguje se svakih šest mjeseci dok se ništa ne poduzme. Nacionalni nacrti proračuna postaju čitljiviji: moraju se objaviti odmah nakon slanja u Bruxelles, prije 15. listopada, i precizirati rashode po područjima poput obrazovanja, zdravstva i obrane. Države u postupku zbog prekomjernog deficita morat će češće polagati račune, svakih šest mjeseci ili svako tromjesečje nakon opomene.
Komisija je htjela ukinuti sustav sankcija europodručja. Parlament je učinio suprotno: zadržava novčanu kaznu koja može dosegnuti 0,02 % BDP-a prethodne godine, a duguje se svakih šest mjeseci dok god država prekršiteljica ne postupi. Stajalište u prvom čitanju, odobreno s Vijećem, pretvara mehanizam discipline u polugodišnji sastanak s računom.
Tekst briše poglavlje III i članak 5. Uredbe 1173/2011, ali zamjenjuje članak 6. novčanom kaznom ograničenom na 0,02 % BDP-a. To nije ukidanje, to je prepisivanje. Komisija je predlagala da se sve ukine; Parlament je radije zadržao cijenu za nedjelovanje. Mehanizam je jednostavan: kada Vijeće utvrdi da država europodručja nije ispravila svoj prekomjerni deficit, Komisija u roku od dvadeset dana preporučuje novčanu kaznu. Odluka se smatra donesenom ako je Vijeće ne odbije kvalificiranom većinom u roku od deset dana. Dotična država ne glasuje.
Za vladu se poticaj mijenja: nedjelovanje sada ima trajni proračunski trošak, svakih šest mjeseci. No iznos ostaje skroman. Za državu čiji BDP iznosi 300 milijardi eura, 0,02 % znači 60 milijuna eura po semestru, odnosno 120 milijuna godišnje. To je manje od jednog sektorskog programa, ali dovoljno da uđe u nacionalnu proračunsku raspravu. Prava poluga nije tu: ona je u objavljivanju proračunskih planova i u ponavljanju izvješća.
Postupak odbijanja kocka je na kolektivnu disciplinu. Kvalificirana većina u Vijeću uvijek može blokirati novčanu kaznu, osobito ako država prekršiteljica ima saveznike. Tekst ne ukida taj izlaz, on ga čini vidljivim. Povjeravajući odluku obrnutoj kvalificiranoj većini, Parlament obvezuje vlade da javno preuzmu odgovornost za svoju blagost. To je napredak u odnosu na zakopani mehanizam, ali još nije automatsko pravilo.
Druga uredba, 473/2013, postaje pravi instrument nadzora. Svake godine, prije 15. listopada, države europodručja šalju Komisiji i Euroskupini nacrt proračunskog plana. Dokument je javan odmah po dostavi. Mora detaljno prikazati rast neto rashoda, mjere prihoda i rashoda, makroekonomske projekcije i rashode po funkciji, uključujući obrazovanje, zdravstvo i obranu. Za ministarstvo financija to znači dodatnu vježbu transparentnosti, ali i alat političkog pritiska: loše sastavljen plan odmah postaje tema europske rasprave.
Države u postupku zbog prekomjernog deficita polažu račune svakih šest mjeseci, a zatim svako tromjesečje nakon opomene. Komisija može zatražiti dodatne informacije. To nije sankcija, to je obveza izvješćivanja. Trošak je administrativan, ali stvaran: nacionalne uprave mobiliziraju timove za izradu tih dokumenata, često paralelno s nacionalnim proračunskim postupcima. Pojednostavljenje koje je Komisija najavila u veljači 2025. ovdje se prevodi u konsolidaciju obveza, ne u njihovo ukidanje.
Petogodišnje izvješće Komisije, prva vježba 31. prosinca 2030. jedini je rok na kojem će se mehanizam ocijeniti. Do tada će države živjeti sa sustavom koji spaja simboličnu novčanu kaznu i obvezujuće objavljivanje. Liberalna alternativa bila bi jednostavno ukinuti sankcije i učiniti objavljivanje proračunskih planova jedinim mehanizmom discipline, prepuštajući tržištima i biračima da sude. Parlament je odabrao srednji put: zadržati alat, ali smanjiti njegov doseg.
Novčana kazna od 0,02 % BDP-a nije sankcija, to je pretplata na nedjelovanje.
Komisija je htjela ukinuti sustav sankcija europodručja. Parlament je učinio suprotno: zadržava novčanu kaznu koja može dosegnuti 0,02 % BDP-a prethodne godine, a duguje se svakih šest mjeseci dok god država prekršiteljica ne postupi. Stajalište u prvom čitanju, odobreno s Vijećem, pretvara mehanizam discipline u polugodišnji sastanak s računom.
Tekst briše poglavlje III i članak 5. Uredbe 1173/2011, ali zamjenjuje članak 6. novčanom kaznom ograničenom na 0,02 % BDP-a. To nije ukidanje, to je prepisivanje. Komisija je predlagala da se sve ukine; Parlament je radije zadržao cijenu za nedjelovanje. Mehanizam je jednostavan: kada Vijeće utvrdi da država europodručja nije ispravila svoj prekomjerni deficit, Komisija u roku od dvadeset dana preporučuje novčanu kaznu. Odluka se smatra donesenom ako je Vijeće ne odbije kvalificiranom većinom u roku od deset dana. Dotična država ne glasuje.
Za vladu se poticaj mijenja: nedjelovanje sada ima trajni proračunski trošak, svakih šest mjeseci. No iznos ostaje skroman. Za državu čiji BDP iznosi 300 milijardi eura, 0,02 % znači 60 milijuna eura po semestru, odnosno 120 milijuna godišnje. To je manje od jednog sektorskog programa, ali dovoljno da uđe u nacionalnu proračunsku raspravu. Prava poluga nije tu: ona je u objavljivanju proračunskih planova i u ponavljanju izvješća.
Postupak odbijanja kocka je na kolektivnu disciplinu. Kvalificirana većina u Vijeću uvijek može blokirati novčanu kaznu, osobito ako država prekršiteljica ima saveznike. Tekst ne ukida taj izlaz, on ga čini vidljivim. Povjeravajući odluku obrnutoj kvalificiranoj većini, Parlament obvezuje vlade da javno preuzmu odgovornost za svoju blagost. To je napredak u odnosu na zakopani mehanizam, ali još nije automatsko pravilo.
Druga uredba, 473/2013, postaje pravi instrument nadzora. Svake godine, prije 15. listopada, države europodručja šalju Komisiji i Euroskupini nacrt proračunskog plana. Dokument je javan odmah po dostavi. Mora detaljno prikazati rast neto rashoda, mjere prihoda i rashoda, makroekonomske projekcije i rashode po funkciji, uključujući obrazovanje, zdravstvo i obranu. Za ministarstvo financija to znači dodatnu vježbu transparentnosti, ali i alat političkog pritiska: loše sastavljen plan odmah postaje tema europske rasprave.
Države u postupku zbog prekomjernog deficita polažu račune svakih šest mjeseci, a zatim svako tromjesečje nakon opomene. Komisija može zatražiti dodatne informacije. To nije sankcija, to je obveza izvješćivanja. Trošak je administrativan, ali stvaran: nacionalne uprave mobiliziraju timove za izradu tih dokumenata, često paralelno s nacionalnim proračunskim postupcima. Pojednostavljenje koje je Komisija najavila u veljači 2025. ovdje se prevodi u konsolidaciju obveza, ne u njihovo ukidanje.
Petogodišnje izvješće Komisije, prva vježba 31. prosinca 2030. jedini je rok na kojem će se mehanizam ocijeniti. Do tada će države živjeti sa sustavom koji spaja simboličnu novčanu kaznu i obvezujuće objavljivanje. Liberalna alternativa bila bi jednostavno ukinuti sankcije i učiniti objavljivanje proračunskih planova jedinim mehanizmom discipline, prepuštajući tržištima i biračima da sude. Parlament je odabrao srednji put: zadržati alat, ali smanjiti njegov doseg.
Novčana kazna od 0,02 % BDP-a nije sankcija, to je pretplata na nedjelovanje.
