Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom oštro osuđuje pokušaj vladajuće stranke Gruzijski san da zabrani oporbene stranke u Gruziji i zahtijeva hitno povlačenje ustavne tužbe podnesene protiv njih. Također zahtijeva hitno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika, ukidanje odredaba koje omogućuju nerazmjerna ograničenja te ponavlja svoj poziv na ciljane sankcije i zabrane izdavanja viza protiv gruzijskih dužnosnika. Tekst je usvojen s 445 glasova za, 37 protiv i 97 suzdržanih. Parlament traži od Komisije i država članica da djeluju, ali ta rezolucija nije zakon i ne nameće pravne obveze.
Situacija u Gruziji već se nekoliko godina pogoršava u pogledu demokracije, slobode medija i vladavine prava. U studenome 2025. gruzijski parlament pod kontrolom Gruzijskog sna pokrenuo je postupak pred Ustavnim sudom za zabranu nekoliko oporbenih stranaka, među kojima su Ujedinjeni nacionalni pokret, Koalicija za promjene i koalicija Snažna Gruzija, Lelo. U rujnu 2026. toj je postupku dodana stranka Za Gruziju, jedina oporbena stranka još zastupljena u parlamentu. Europski parlament smatra da je cilj tog poteza ukloniti svaku legitimnu političku oporbu i pretvoriti Gruziju u jednostranački režim. Podsjeća da svaki pokušaj zabrane etabliranih stranaka udaljava Gruziju od Europske unije i sprječava napredak prema pristupanju.
Povlačenje ustavne tužbeParlament oštro osuđuje pokušaj zabrane gruzijskih oporbenih stranaka i zahtijeva hitno povlačenje ustavne tužbe podnesene protiv njih.
Oslobađanje političkih zatvorenikaZahtijeva hitno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika, među kojima su Elene Khoshtaria, Mzia Amaglobeli, Mikheil Saakashvili, Giorgi Baramidze i Nika Melia, kao i svih osoba pritvorenih zbog mirnog prosvjedovanja.
Ukidanje nerazmjernih ograničenjaZahtijeva ukidanje odredaba koje omogućuju nametanje nerazmjernih ograničenja strankama i osobama povezanima sa zabranjenim strankama te prekid opstruiranja europskih političkih zaklada.
Ciljane sankcije i zabrane izdavanja vizaPonavlja svoj poziv na ciljane sankcije i zabrane izdavanja viza protiv odgovornih za demokratski nazadak, nasilnu represiju i politički progon, počevši od Bidzine Ivanishvilija, Irakliija Kobakhidzea, Shalve Papuashvilija i Kakhe Kaladzea.
Potpora europskim težnjamaPonovno potvrđuje svoju nepokolebljivu potporu europskim težnjama gruzijskog naroda i podsjeća da svaki pokušaj zabrane etabliranih političkih stranaka udaljava Gruziju od Unije i sprječava svaki napredak prema pristupanju.
Rezolucija je usvojena s 445 glasova za, 37 protiv i 97 suzdržanih tijekom elektroničkog poimeničnog glasovanja.
Za europske građane ova rezolucija izražava službeno stajalište Europskog parlamenta o političkoj situaciji u Gruziji. Njome se ne stvaraju novi zakoni ni pravne obveze za države članice ili za Gruziju. Njome se od Europske unije i njezinih država članica traži da poduzmu konkretne mjere, među ostalim ciljane sankcije i zabrane izdavanja viza protiv imenovanih gruzijskih dužnosnika, te da osiguraju da pogoršanje situacije u Gruziji ima posljedice. Parlament također ponovno potvrđuje da su europske težnje gruzijskog naroda podržane i da zabrana oporbenih stranaka predstavlja prepreku pristupanju Uniji.
Europski parlament usvojio je rezoluciju koja osuđuje pokušaj Gruzijskog sna da zabrani oporbene stranke i zahtijeva hitno povlačenje ustavne tužbe. S 445 glasova za, 37 protiv i 97 suzdržanih, imenuje četiri odgovorne osobe i traži ciljane sankcije. Ali rezolucija nije zakon: ona ne stvara nikakvu pravnu obvezu. Pravi je izazov negdje drugdje: hoće li Unija i države članice konačno te riječi prevesti u konkretne posljedice?
Parlament se ne zadovoljava osudom. Utvrđuje da zabrana jedine oporbene stranke još zastupljene u parlamentu proturječi verziji režima prema kojoj su bile ciljane samo stranke koje „bojkotiraju“ parlament. To je priznanje: manevar doista ima za cilj eliminirati svaku legitimnu oporbu, uključujući onu koja igra institucionalnu igru. Imenujući Bidzinu Ivanichvilija, Irakliya Kobakhidzea, Shalvu Papuachvilija i Kakhu Kaladzea, Parlament označava individualne odgovornosti. Ali rezolucija nije zakon: ona ne stvara nikakvu pravnu obvezu. Sankcije i zabrane putovanja ostaju pozivi upućeni Vijeću i državama članicama. A bez obvezujuće odluke ta imena ostaju riječi na papiru.
Parlament usto žali što Unija i većina država članica još nisu poduzele mjere kako bi pogoršanje u Gruziji dovelo do konkretnih posljedica. To je slaba točka rezolucije: utvrđuje nedjelovanje, a ne stvara mehanizam koji bi ga ispravio. Pristup utemeljen na supsidijarnosti i odgovornosti sastojao bi se u tome da se pomoć i vize izričito uvjete provjerljivim kriterijima i da svaka država članica preuzme odgovornost za vlastite odluke. Ovdje Unija govori jednim glasom, ali ne odlučuje.
Rezolucija podsjeća da svaki pokušaj zabrane etabliranih stranaka udaljava Gruziju od Unije i sprječava svaki napredak prema pristupanju. Mehanizam je jednostavan: bez operativne političke oporbe nema demokracije, a bez demokracije nisu ispunjeni kopenhaški kriteriji. Gruzija stoga ne može napredovati prema pristupanju dokle god ta ustavna tužba ostaje otvorena. Parlament ponovno potvrđuje potporu europskim težnjama gruzijskog naroda, ali postavlja jasan uvjet: povlačenje tužbe i oslobađanje političkih zatvorenika.
Tekst također zahtijeva ukidanje odredaba koje omogućuju nerazmjerna ograničenja strankama i osobama povezanima sa zabranjenim strankama te prekid opstrukcije europskih političkih zaklada, čiji su uredi Konrad Adenauer i Friedrich Naumann bili prisiljeni zatvoriti u Tbilisiju u rujnu 2026. To su konkretne mjere, ali ostaju zahtjevi upućeni gruzijskim vlastima. Parlament ih ne može nametnuti. Može samo utvrditi da se aktualni režim udaljava od vrijednosti koje tvrdi da brani.
Imenovati odgovorne vrijedi samo ako Unija prestane zadovoljavati se riječima.
Europski parlament usvojio je rezoluciju koja osuđuje pokušaj Gruzijskog sna da zabrani oporbene stranke i zahtijeva hitno povlačenje ustavne tužbe. S 445 glasova za, 37 protiv i 97 suzdržanih, imenuje četiri odgovorne osobe i traži ciljane sankcije. Ali rezolucija nije zakon: ona ne stvara nikakvu pravnu obvezu. Pravi je izazov negdje drugdje: hoće li Unija i države članice konačno te riječi prevesti u konkretne posljedice?
Parlament se ne zadovoljava osudom. Utvrđuje da zabrana jedine oporbene stranke još zastupljene u parlamentu proturječi verziji režima prema kojoj su bile ciljane samo stranke koje „bojkotiraju“ parlament. To je priznanje: manevar doista ima za cilj eliminirati svaku legitimnu oporbu, uključujući onu koja igra institucionalnu igru. Imenujući Bidzinu Ivanichvilija, Irakliya Kobakhidzea, Shalvu Papuachvilija i Kakhu Kaladzea, Parlament označava individualne odgovornosti. Ali rezolucija nije zakon: ona ne stvara nikakvu pravnu obvezu. Sankcije i zabrane putovanja ostaju pozivi upućeni Vijeću i državama članicama. A bez obvezujuće odluke ta imena ostaju riječi na papiru.
Parlament usto žali što Unija i većina država članica još nisu poduzele mjere kako bi pogoršanje u Gruziji dovelo do konkretnih posljedica. To je slaba točka rezolucije: utvrđuje nedjelovanje, a ne stvara mehanizam koji bi ga ispravio. Pristup utemeljen na supsidijarnosti i odgovornosti sastojao bi se u tome da se pomoć i vize izričito uvjete provjerljivim kriterijima i da svaka država članica preuzme odgovornost za vlastite odluke. Ovdje Unija govori jednim glasom, ali ne odlučuje.
Rezolucija podsjeća da svaki pokušaj zabrane etabliranih stranaka udaljava Gruziju od Unije i sprječava svaki napredak prema pristupanju. Mehanizam je jednostavan: bez operativne političke oporbe nema demokracije, a bez demokracije nisu ispunjeni kopenhaški kriteriji. Gruzija stoga ne može napredovati prema pristupanju dokle god ta ustavna tužba ostaje otvorena. Parlament ponovno potvrđuje potporu europskim težnjama gruzijskog naroda, ali postavlja jasan uvjet: povlačenje tužbe i oslobađanje političkih zatvorenika.
Tekst također zahtijeva ukidanje odredaba koje omogućuju nerazmjerna ograničenja strankama i osobama povezanima sa zabranjenim strankama te prekid opstrukcije europskih političkih zaklada, čiji su uredi Konrad Adenauer i Friedrich Naumann bili prisiljeni zatvoriti u Tbilisiju u rujnu 2026. To su konkretne mjere, ali ostaju zahtjevi upućeni gruzijskim vlastima. Parlament ih ne može nametnuti. Može samo utvrditi da se aktualni režim udaljava od vrijednosti koje tvrdi da brani.
Imenovati odgovorne vrijedi samo ako Unija prestane zadovoljavati se riječima.
