Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom oštro osuđuje otmicu, prisilno prevođenje na islam i rano sklapanje braka Marije Shahbaz, mlade kršćanke iz Lahorea otete u dobi od 13 godina, kao i presudu Saveznog ustavnog suda Pakistana koji je u ožujku 2026. potvrdio njezino prevođenje i brak. Tekst od Pakistana traži da provede istragu, zaštiti otete djevojčice, ukine zakone o bogohuljenju i usvoji nacionalni okvir protiv dječjih brakova. Također traži od Europske unije i država članica da sustavno rješavaju ta pitanja s Pakistanom, uključujući u praćenju sustava trgovinskih povlastica GSP+, te podsjeća da bi taj status trebalo ukinuti ako Pakistan ne poštuje svoje obveze u području ljudskih prava. Parlament traži od Komisije i država članica da djeluju, ali ta rezolucija nije zakon.
Marija Shahbaz, mlada kršćanka iz Lahorea, oteta je u dobi od 13 godina, prisiljena prijeći na islam i udati se za svog otmičara. Njezina obitelj tvrdi da su njezine izjave dobivene pod prisilom i da su bračni dokumenti krivotvoreni. U ožujku 2026. Savezni ustavni sud Pakistana potvrdio je prevođenje i brak te naredio djevojčici da ostane sa svojim otmičarom. Prema podacima Ujedinjenih naroda za 2025. oko 75 % žena i djevojčica prisilno prevedenih radi braka u Pakistanu bile su hinduističke, a 25 % kršćanske. Europski parlament već je više puta upozoravao na položaj vjerskih manjina u Pakistanu, osobito u okviru sustava trgovinskih povlastica GSP+.
Osuda slučaja Marije ShahbazParlament oštro osuđuje otmicu, prisilno prevođenje na islam, rano sklapanje braka Marije Shahbaz i presudu iz ožujka 2026. kojom je njezin brak potvrđen, kao i slično zlostavljanje maloljetnih djevojčica iz vjerskih manjina u Pakistanu.
Istrage i kazneni progon u PakistanuParlament traži od pakistanske vlade da provede transparentne i neovisne istrage o svim slučajevima koji uključuju maloljetnike ili navode o prisili, da djelotvorno kazneno progoni počinitelje i da zajamči siguran povratak otetih djevojčica.
Trenutačna zaštita Marije ShahbazPakistanske vlasti pozivaju se da odmah zaštite Mariju Shahbaz, zajamče joj pristup pravnom zastupanju, neovisnoj psihološkoj potpori i obitelji te da njezin slučaj temeljito, transparentno i nepristrano preispitaju, poštujući pravo na pošteno suđenje i najbolji interes djeteta.
Ukidanje zakona o bogohuljenjuParlament osuđuje sustavni progon kršćana u Pakistanu i zahtijeva da ta zemlja ukine svoje zakone o bogohuljenju i zaustavi progon kršćana i drugih vjerskih manjina.
Nacionalni okvir protiv dječjih brakovaParlament pozdravlja zakonodavne mjere pojedinih pokrajina kojima se minimalna dob za sklapanje braka podiže na 18 godina, ali utvrđuje da njihova primjena izostaje. Traži od Pakistana da usvoji i u potpunosti provede nacionalni okvir za okončanje dječjih brakova i da primijeni pokrajinsko zakonodavstvo, te poziva ostale pokrajine da učine isto.
Mehanizam za pritužbe i potpora žrtvamaParlament potiče uspostavu nacionalnog mehanizma za rješavanje pritužbi obitelji otetih ili prisilno prevedenih djevojčica, uz sveobuhvatnu potporu žrtvama: siguran smještaj, pravnu pomoć, psihološku podršku i programe reintegracije. Također traži rješavanje temeljnih uzroka: nejednakosti između žena i muškaraca, siromaštva, socijalne isključenosti i diskriminacije na temelju kaste, roda i religije.
GSP+ povezan s ljudskim pravimaParlament traži od Europske unije i država članica da sustavno rješavaju prisilne brakove i prevođenja te zaštitu manjina u bilateralnim dijalozima s Pakistanom, osobito u okviru praćenja GSP+. Podsjeća da bi Pakistanu trebalo ukinuti status GSP+ ako u praksi ne poštuje svoje obveze u području ljudskih prava, uključujući prava žena i djece.
Rezolucija je usvojena s 480 glasova za, 77 protiv i 32 suzdržana, na poimeničnom glasovanju.
Ova rezolucija ne stvara pravnu obvezu za europske građane, ali izražava službeno stajalište Europskog parlamenta. Njome se od Europske unije i država članica traži da izvrše pritisak na Pakistan kako bi se zaštitile djevojčice iz vjerskih manjina, suzbili prisilni brakovi i prisilna prevođenja te kako bi se povlašteni trgovinski status GSP+ uvjetovao poštovanjem ljudskih prava. Konkretno, to znači da će trgovinski i politički razgovori između EU-a i Pakistana od sada sustavno uključivati položaj vjerskih manjina i djevojčica te da će Parlament pomno pratiti ispunjava li Pakistan svoje obveze.
Kršćanka iz Lahorea oteta s 13 godina, prisilno preobraćena, udana protiv svoje volje, a Ustavni sud u ožujku 2026. nalaže djetetu da ostane s otmičarem. Europski parlament ne zadovoljava se žaljenjem: osuđuje, traži istrage, zahtijeva ukidanje zakona o bogohuljenju i veže trgovinski status SPG+ Pakistana uz stvarno poštovanje ljudskih prava. Rezolucija nije zakon, ali utvrđuje stajalište koje će Komisija i države članice morati zastupati.
Europski parlament ne govori o izoliranom incidentu. Opisuje obrazac: hinduske i kršćanske djevojčice otimaju se, prisilno preobraćaju i udaju, uz pokroviteljstvo sudova. Brojke Ujedinjenih naroda za 2025. navedene u tekstu nedvosmislene su: 75 % žena i djevojčica prisilno preobraćenih radi braka bile su hindusice, 25 % kršćanke. Siromaštvo i marginalizacija povećavaju njihovu ranjivost. Osuđujući presudu saveznog ustavnog suda, Parlament imenuje odgovornost pakistanskog pravosudnog aparata, a ne samo otmičara.
Rezolucija traži transparentne i neovisne istrage, učinkovit progon i siguran povratak otetih djevojčica. Također zahtijeva da se Marija Shahbaz odmah zaštiti, da ima pristup pravnom zastupanju, neovisnoj psihološkoj podršci i svojoj obitelji, te da se njezin slučaj nepristrano preispita, poštujući najbolji interes djeteta. To nisu puste želje: to su minimalne obveze vladavine prava koje Pakistan otvoreno krši.
Parlament ide dalje tražeći ukidanje zakona o bogohuljenju, koji služe zastrašivanju vjerskih manjina, i inzistirajući na obuci sudaca. Ne radi se o tome da se Pakistanu kaže kako pisati svoje pravo, nego da se utvrdi da nikakva stvarna zaštita neće postojati dokle god sudovi pod društvenim pritiskom potvrđuju dječje brakove.
Sustav općih carinskih povlastica plus (SPG+) daje Pakistanu povlašteni pristup europskom tržištu u zamjenu za poštovanje međunarodnih konvencija, osobito o pravima žena i djece. Parlament podsjeća da bi taj status trebalo oduzeti ako se obveze u praksi ne ispunjavaju. To je snažna poluga: za pakistanske izvoznike gubitak SPG+ znači više carine i izgubljene tržišne udjele. Trgovinska uvjetovanost nije kolektivna kazna, to je podsjetnik da se trgovinske pogodnosti plaćaju konkretnim jamstvima.
No tekst ostaje rezolucija: ne pokreće nikakav automatski postupak. Komisija i države članice pozivaju se da sustavno pokreću ta pitanja u bilateralnim dijalozima i praćenju SPG+. Pravi test bit će njihova politička volja: dokle god trgovina teče bez stvarnog nadzora, izjave će ostati mrtvo slovo na papiru. Pristup utemeljen na supsidijarnosti i tržištu sastojao bi se od stvarnog uvjetovanja povlastica provjerljivim rezultatima, a ne obećanjima.
Naposljetku, Parlament poziva na nacionalni okvir protiv dječjih brakova i na mehanizam za pritužbe obitelji. Te mjere spadaju u pakistansku suverenost, ali Unija ih može poduprijeti ciljanim programima i neovisnim praćenjem. Liberalna alternativa nije nedjelovanje: to je pritisak kroz razmjenu i transparentnost, a ne kroz birokraciju.
Rezolucija ne oslobađa Mariju Shahbaz, ali nekažnjivost čini skupljom za one koji je štite.
Kršćanka iz Lahorea oteta s 13 godina, prisilno preobraćena, udana protiv svoje volje, a Ustavni sud u ožujku 2026. nalaže djetetu da ostane s otmičarem. Europski parlament ne zadovoljava se žaljenjem: osuđuje, traži istrage, zahtijeva ukidanje zakona o bogohuljenju i veže trgovinski status SPG+ Pakistana uz stvarno poštovanje ljudskih prava. Rezolucija nije zakon, ali utvrđuje stajalište koje će Komisija i države članice morati zastupati.
Europski parlament ne govori o izoliranom incidentu. Opisuje obrazac: hinduske i kršćanske djevojčice otimaju se, prisilno preobraćaju i udaju, uz pokroviteljstvo sudova. Brojke Ujedinjenih naroda za 2025. navedene u tekstu nedvosmislene su: 75 % žena i djevojčica prisilno preobraćenih radi braka bile su hindusice, 25 % kršćanke. Siromaštvo i marginalizacija povećavaju njihovu ranjivost. Osuđujući presudu saveznog ustavnog suda, Parlament imenuje odgovornost pakistanskog pravosudnog aparata, a ne samo otmičara.
Rezolucija traži transparentne i neovisne istrage, učinkovit progon i siguran povratak otetih djevojčica. Također zahtijeva da se Marija Shahbaz odmah zaštiti, da ima pristup pravnom zastupanju, neovisnoj psihološkoj podršci i svojoj obitelji, te da se njezin slučaj nepristrano preispita, poštujući najbolji interes djeteta. To nisu puste želje: to su minimalne obveze vladavine prava koje Pakistan otvoreno krši.
Parlament ide dalje tražeći ukidanje zakona o bogohuljenju, koji služe zastrašivanju vjerskih manjina, i inzistirajući na obuci sudaca. Ne radi se o tome da se Pakistanu kaže kako pisati svoje pravo, nego da se utvrdi da nikakva stvarna zaštita neće postojati dokle god sudovi pod društvenim pritiskom potvrđuju dječje brakove.
Sustav općih carinskih povlastica plus (SPG+) daje Pakistanu povlašteni pristup europskom tržištu u zamjenu za poštovanje međunarodnih konvencija, osobito o pravima žena i djece. Parlament podsjeća da bi taj status trebalo oduzeti ako se obveze u praksi ne ispunjavaju. To je snažna poluga: za pakistanske izvoznike gubitak SPG+ znači više carine i izgubljene tržišne udjele. Trgovinska uvjetovanost nije kolektivna kazna, to je podsjetnik da se trgovinske pogodnosti plaćaju konkretnim jamstvima.
No tekst ostaje rezolucija: ne pokreće nikakav automatski postupak. Komisija i države članice pozivaju se da sustavno pokreću ta pitanja u bilateralnim dijalozima i praćenju SPG+. Pravi test bit će njihova politička volja: dokle god trgovina teče bez stvarnog nadzora, izjave će ostati mrtvo slovo na papiru. Pristup utemeljen na supsidijarnosti i tržištu sastojao bi se od stvarnog uvjetovanja povlastica provjerljivim rezultatima, a ne obećanjima.
Naposljetku, Parlament poziva na nacionalni okvir protiv dječjih brakova i na mehanizam za pritužbe obitelji. Te mjere spadaju u pakistansku suverenost, ali Unija ih može poduprijeti ciljanim programima i neovisnim praćenjem. Liberalna alternativa nije nedjelovanje: to je pritisak kroz razmjenu i transparentnost, a ne kroz birokraciju.
Rezolucija ne oslobađa Mariju Shahbaz, ali nekažnjivost čini skupljom za one koji je štite.
