Europski parlament usvojio je 15. rujna 2026. rezoluciju u kojoj ocjenjuje da je zajednička komunikacija Komisije o europskom štitu demokracije nedostatna. Traži da se budući Europski centar za demokratsku otpornost osnuje pravnim aktom, s jasnim institucionalnim statusom, upravljanjem koje uključuje svaku državu članicu i Parlament, vlastitim proračunom i osobljem te da se postojeći alati u njega integriraju do kraja 2026. Parlament također traži da Centar ima pojačan sustav ranog upozoravanja i jedinstvenu bazu podataka o manipulaciji informacijama. Ovaj tekst je nezakonodavna rezolucija: ne stvara izravne pravne obveze, upućuje preporuke Komisiji, Vijeću i visokom predstavniku.
Komisija je predstavila zajedničku komunikaciju o europskom štitu demokracije, predviđajući Europski centar za demokratsku otpornost izgrađen postupno, s dobrovoljnim sudjelovanjem država članica, bez namjenskog pravnog akta, bez vlastitog proračuna, osoblja ni strukture upravljanja. Parlament je ocijenio taj pristup nedovoljno ambicioznim s obzirom na razvoj hibridnih prijetnji, dezinformacija i stranog uplitanja. Stoga je usvojio rezoluciju kojom traži prelazak na obvezujuće i bolje strukturirano djelovanje.
Osnivanje pravnim aktomParlament traži od Komisije da predloži pravni akt kojim se Centar osniva kao strukturno autonomno tijelo Unije, s jasnim institucionalnim statusom, upravljanjem i mehanizmima parlamentarnog nadzora. Odbacuje početni pristup pukog postupnog jačanja bez namjenske pravne osnove.
Upravljanje sa svim državama članicamaUpravljanje Centrom trebalo bi uključivati predstavnike svake države članice te predstavnike Europskog parlamenta. Parlament smatra da bi dobrovoljno sudjelovanje koje predlaže Komisija moglo održati fragmentiranu i neučinkovitu arhitekturu.
Integracija alata do kraja 2026.Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje pozivaju se da predlože jasan raspored za postupnu integraciju postojećih djelovanja i alata u Centar, s krajem 2026. kao krajnjim rokom. Ta integracija treba uključivati operativnu odgovornost za pojačan sustav ranog upozoravanja i jedinstvenu bazu podataka o manipulaciji informacijama i stranom uplitanju, razvijajući EUvsDisinfo.
Dostatno financiranje u sljedećem proračunuParlament inzistira da prioriteti demokratskog štita (borba protiv manipulacije informacijama, izborna otpornost, kibernetička sigurnost, potpora civilnom društvu i neovisnim medijima) dobiju dostatno financiranje u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru, s jasnim ciljevima i mjerljivim rezultatima.
Savjetodavna uloga u procjenama rizikaAnalitička sposobnost Centra trebala bi se formalno strukturirati kao izvor neovisne stručnosti za procjene sistemskih rizika predviđene Uredbom o digitalnim uslugama, Uredbom o slobodi medija, Uredbom o političkom oglašavanju i Uredbom o umjetnoj inteligenciji. Njegova uloga u tome ostaje savjetodavna i analitička, kako bi se očuvala neovisnost regulatornog odlučivanja.
Rezolucija je usvojena sa 420 glasova za, 220 protiv i 26 suzdržanih, tijekom elektroničkog glasovanja poimence.
Za građane ovo glasovanje izravno ne mijenja njihova prava ili obveze: riječ je o nezakonodavnoj rezoluciji kojom se od Komisije traži djelovanje. Konkretno, Parlament zahtijeva europski centar s vlastitim sredstvima za bolje otkrivanje i suzbijanje dezinformacija i stranog uplitanja, osobito u vrijeme izbora. Ako Komisija slijedi te preporuke, postojeći europski alati bili bi objedinjeni do kraja 2026. a Parlament bi bio uključen u njihovo upravljanje i redovito obavještavan o njihovim proračunskim, operativnim i strateškim aktivnostima.
Komisija je predložila Europski centar za demokratsku otpornost izgrađen malim koracima, bez pravnog akta, bez vlastitog proračuna, bez osoblja, uz dobrovoljno sudjelovanje država članica. Parlament je ocijenio ponudu nedostatnom i sada traži pravni akt, upravljanje koje uključuje svaku državu članicu i Parlament, vlastita sredstva i integraciju postojećih alata do kraja 2026. Rezolucija je usvojena sa 420 glasova za, 220 protiv i 26 suzdržanih.
Parlament postavlja pravo pitanje: čemu Centar ako nitko ne zna tko odlučuje, tko plaća i tko polaže račune? Komisija je htjela postupnu strukturu, bez namjenske pravne osnove, u koju države članice ulaze kad žele. Dobrovoljno sudjelovanje daje ono što obećava: nejednake razine zaštite, upravljanje po najmanjem zajedničkom nazivniku i fragmentaciju koju protivnici iskorištavaju. Parlament zato traži pravni akt, mandat, mehanizme odlučivanja i upravljanje u kojem sjede svaka država članica i Parlament. To je uvjet da Centar objedini postojeće alate umjesto da doda još jedan pol, mrežu ili platformu.
Obrnuti rizik je stvaran: stvoriti stalnu strukturu bez ukidanja dvostrukih poslova znači samo naslagati još jedan upravni sloj na ionako tijesne proračune. Tekst to i sam kaže: Centar mora donijeti dodanu vrijednost iznad postojećih struktura, a ne postati još jedan okvir među ostalima. Rok krajem 2026. za integraciju postojećih djelovanja, uključujući EUvsDisinfo, mrežu za izbornu suradnju i radnu skupinu za dezinformacije, jedini je ozbiljan test. Bez stvarnog preuzimanja, pravni akt bit će samo logotip.
Parlament traži vlastiti proračun i osoblje, s analitičarima, stručnjacima za obavještajne podatke iz otvorenih izvora i specijalistima za kibernetičku sigurnost. To ima cijenu i to treba reći: Centar sa stabilnim sredstvima koštat će više od neformalne koordinacije. No alternativa, alati razasuti između Komisije i ESVD-a, već skupo stoji kroz rasipanje i fragmentaciju, bez mjerljivog rezultata. Parlament uostalom traži jasne ciljeve i mjerljive rezultate u sljedećem financijskom okviru, što je pravi način da se novac veže uz rezultate.
Ostaje jedna točka koju treba nadzirati: savjetodavna uloga Centra u procjenama rizika predviđenima Uredbom o digitalnim uslugama, slobodi medija, političkom oglašavanju i umjetnoj inteligenciji. Tekst precizira da ta uloga ostaje analitička i ne dira u neovisnost regulatornog odlučivanja. To je korisna mjera opreza, ali ne oslobađa od budnosti: stručnost koja hrani regulatore može postati stvarna moć ako nitko ne provjerava njezine metode. Redovit parlamentarni nadzor, proračunski, operativni i strateški, ovdje je pravo jamstvo, a ne umnožavanje odbora.
Naposljetku, Parlament traži jačanje sigurnosti vlastitih institucija: uredbu o sigurnosti informacija, sigurne uređaje za zastupnike i osoblje, sustavno proširenje dobrovoljnog filtriranja špijunskog softvera. Na tom terenu oprez je nužan: svaka dodatna provjera ima cijenu u vremenu i slobodi djelovanja. Ali kada strane države ciljaju europski proces odlučivanja, cijena nedjelovanja plaća se izgubljenim utjecajem.
Centar bez pravnog akta, bez proračuna i bez upravljanja nije štit, to je priopćenje.
Komisija je predložila Europski centar za demokratsku otpornost izgrađen malim koracima, bez pravnog akta, bez vlastitog proračuna, bez osoblja, uz dobrovoljno sudjelovanje država članica. Parlament je ocijenio ponudu nedostatnom i sada traži pravni akt, upravljanje koje uključuje svaku državu članicu i Parlament, vlastita sredstva i integraciju postojećih alata do kraja 2026. Rezolucija je usvojena sa 420 glasova za, 220 protiv i 26 suzdržanih.
Parlament postavlja pravo pitanje: čemu Centar ako nitko ne zna tko odlučuje, tko plaća i tko polaže račune? Komisija je htjela postupnu strukturu, bez namjenske pravne osnove, u koju države članice ulaze kad žele. Dobrovoljno sudjelovanje daje ono što obećava: nejednake razine zaštite, upravljanje po najmanjem zajedničkom nazivniku i fragmentaciju koju protivnici iskorištavaju. Parlament zato traži pravni akt, mandat, mehanizme odlučivanja i upravljanje u kojem sjede svaka država članica i Parlament. To je uvjet da Centar objedini postojeće alate umjesto da doda još jedan pol, mrežu ili platformu.
Obrnuti rizik je stvaran: stvoriti stalnu strukturu bez ukidanja dvostrukih poslova znači samo naslagati još jedan upravni sloj na ionako tijesne proračune. Tekst to i sam kaže: Centar mora donijeti dodanu vrijednost iznad postojećih struktura, a ne postati još jedan okvir među ostalima. Rok krajem 2026. za integraciju postojećih djelovanja, uključujući EUvsDisinfo, mrežu za izbornu suradnju i radnu skupinu za dezinformacije, jedini je ozbiljan test. Bez stvarnog preuzimanja, pravni akt bit će samo logotip.
Parlament traži vlastiti proračun i osoblje, s analitičarima, stručnjacima za obavještajne podatke iz otvorenih izvora i specijalistima za kibernetičku sigurnost. To ima cijenu i to treba reći: Centar sa stabilnim sredstvima koštat će više od neformalne koordinacije. No alternativa, alati razasuti između Komisije i ESVD-a, već skupo stoji kroz rasipanje i fragmentaciju, bez mjerljivog rezultata. Parlament uostalom traži jasne ciljeve i mjerljive rezultate u sljedećem financijskom okviru, što je pravi način da se novac veže uz rezultate.
Ostaje jedna točka koju treba nadzirati: savjetodavna uloga Centra u procjenama rizika predviđenima Uredbom o digitalnim uslugama, slobodi medija, političkom oglašavanju i umjetnoj inteligenciji. Tekst precizira da ta uloga ostaje analitička i ne dira u neovisnost regulatornog odlučivanja. To je korisna mjera opreza, ali ne oslobađa od budnosti: stručnost koja hrani regulatore može postati stvarna moć ako nitko ne provjerava njezine metode. Redovit parlamentarni nadzor, proračunski, operativni i strateški, ovdje je pravo jamstvo, a ne umnožavanje odbora.
Naposljetku, Parlament traži jačanje sigurnosti vlastitih institucija: uredbu o sigurnosti informacija, sigurne uređaje za zastupnike i osoblje, sustavno proširenje dobrovoljnog filtriranja špijunskog softvera. Na tom terenu oprez je nužan: svaka dodatna provjera ima cijenu u vremenu i slobodi djelovanja. Ali kada strane države ciljaju europski proces odlučivanja, cijena nedjelovanja plaća se izgubljenim utjecajem.
Centar bez pravnog akta, bez proračuna i bez upravljanja nije štit, to je priopćenje.
