Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom se od Unije traži da smanji svoje strateške ovisnosti i ojača svoju sposobnost samostalnog djelovanja, istodobno promičući globalnu interoperabilnost. Poziva na dovršenje unije štednje i ulaganja, razvoj zajedničke europske sigurne imovine, proširenje fakturiranja u eurima, uvođenje veleprodajne digitalne valute središnje banke i digitalnog eura te proširenje swap linija. Traži od Komisije, zajedno s ESB-om, da do kraja 2026. predstavi zajedničku strategiju internacionalizacije eura. Parlament traži od Komisije da djeluje; to nije zakon.
Međunarodni monetarni sustav i dalje se temelji na američkom dolaru, koji je krajem 2024. činio 57,8 % svjetskih službenih deviznih pričuva, dok je euro činio oko 20 %. Geopolitičke napetosti i fragmentacija svjetske trgovine otvaraju put sustavu pričuva s više valuta. Parlament smatra da euro mora prijeći iz statusa pasivne sigurne valute u status pune međunarodne valute, s prednostima u pogledu troškova zaduživanja, zaštite od valutne volatilnosti i geopolitičkog utjecaja.
Zajednička europska sigurna imovinaParlament traži razvoj duboke i likvidne europske sigurne imovine, izdane u dovoljnom opsegu za stvaranje likvidnog tržišta, dodijeljene i upravljane na razini Unije, s jasnim mehanizmom otplate koji se temelji na predvidivim i vjerodostojnim vlastitim sredstvima, bez udruživanja nacionalnog duga.
Fakturiranje u eurimaKomisija se poziva da poveže investicijske programe Unije s fakturiranjem u eurima duž cijelih lanaca vrijednosti, da promiče upotrebu eura u trgovinskim sporazumima i javnoj nabavi u skladu s pravilima o državnim potporama te da razmotri ciljane poticaje za određivanje cijena i namiru izvoza čistih tehnologija u eurima.
Digitalna infrastruktura i digitalni euroParlament naglašava da zaduživanje, kreditiranje i namira u eurima zahtijevaju europsku javnu infrastrukturu za digitalna plaćanja i namiru, s veleprodajnom digitalnom valutom središnje banke u središtu, i ponovno potvrđuje svoju punu potporu uvođenju digitalnog eura, uključujući smanjenje troškova doznaka.
Swap linijePoziva na proširenje bilateralnih swap linija s državama članicama i na međunarodnoj razini te poziva ESB da u svom godišnjem izvješću Parlamentu bolje izvijesti o kriterijima prihvatljivosti za te linije i procijeni služe li ti kriteriji internacionalizaciji eura, uključujući za zemlje globalnog juga.
Zajednička strategija do kraja 2026.Parlament poziva Komisiju da u suradnji s ESB-om do kraja 2026. Parlamentu i Vijeću predstavi zajedničku strategiju internacionalizacije eura.
Rezolucija je usvojena s 405 glasova za, 146 protiv i 60 suzdržanih tijekom elektroničkog glasovanja poimence.
Ova rezolucija ne stvara pravne obveze: njome se od Komisije i ESB-a traži da djeluju. Ako se ti zahtjevi ostvare, europska poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća, mogla bi imati koristi od nižih valutnih troškova i jednostavnijih računa u eurima u međunarodnoj trgovini. Kućanstva bi mogla vidjeti smanjenje naknada za doznake zahvaljujući digitalnom euru za široku upotrebu. Razvoj zajedničke europske sigurne imovine ima za cilj smanjiti troškove financiranja i ojačati financijsku stabilnost, bez udruživanja nacionalnih dugova.
Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom od Komisije i ESB-a traži zajedničku strategiju internacionalizacije eura do kraja 2026. Cilj je ispravan: učiniti euro punopravnom međunarodnom valutom, a ne pasivnim utočištem koje upija šokove izvana. No tekst ostaje popis želja, bez poluge koja je važna: proračunske discipline i liberalizacije tržišta.
Parlament želi euro pretvoriti iz pasivnog utočišta u međunarodnu valutu. Ideja je dobra: valuta koja služi samo za čuvanje vrijednosti u krizi ne nudi ni prednosti seignioragea ni geopolitički utjecaj prave rezervne valute. No tekst uglavnom traži izvješća, strategije i poticaje. Ne kaže što euro čini privlačnim: vjerodostojne javne financije i duboka, likvidna i integrirana tržišta kapitala.
Parlament to napola priznaje: ističe da visoke razine državnog duga mogu oslabiti proračunsku vjerodostojnost. Ali ne izvlači posljedice. Međunarodna valuta mora nuditi sigurnu imovinu u dovoljnoj količini. A europska sigurna imovina koju priželjkuje ostaje uvjetovana novim zajedničkim izdanjima, s mehanizmom otplate utemeljenim na predvidivim vlastitim prihodima. Bez proračunske discipline ta izdanja postaju novi oblik zajedničkog duga, i ulagači će to vidjeti.
Alternativa je jednostavna: smanjiti javnu potrošnju i poreze koji opterećuju štednju i ulaganja, dovršiti uniju tržišta kapitala uklanjanjem nacionalnih barijera i pustiti tržišta da procjenjuju rizik države bez implicitnog jamstva. To je manje spektakularno od zajedničke strategije, ali to je ono što stvara vjerodostojnu sigurnu imovinu.
Parlament poziva Komisiju da investicijske programe Unije poveže s fakturiranjem u eurima i razmotri ciljane poticaje za izvoz čistih tehnologija. Namjera je hvalevrijedna: europska mala i srednja poduzeća snose valutne troškove i kamatne rizike koji poskupljuju njihov izvoz. Ali svaki ciljani poticaj je javni rashod ili narušavanje tržišnog natjecanja. Porezni obveznik plaća za rezultat koji bi tržište moglo samo proizvesti da su transakcijski troškovi u eurima niži.
Prava poluga nije poticaj, nego pojednostavljenje. Jedinstveno tržište financijskih usluga, usklađena računovodstvena i stečajna pravila te konkurentna platna infrastruktura učinili bi više za fakturiranje u eurima od subvencija. Parlament spominje javnu platnu infrastrukturu i veleprodajni digitalni novac središnje banke. Neka bude. Ali treba pitati tko će platiti i tko će odlučivati. Javna europska infrastruktura može smanjiti ovisnost o američkim sustavima, pod uvjetom da bude otvorena, interoperabilna i vođena s disciplinom, a ne kao novi birokratski monopol.
Parlament traži od ESB-a bolje izvještavanje o kriterijima prihvatljivosti za swap linije i procjenu služe li ti kriteriji internacionalizaciji eura, uključujući za zemlje globalnog juga. Također napominje da Ukrajina nema swap liniju. Zahtjev za transparentnošću je legitiman: ESB mora odgovarati za svoje odluke pred izabranim dužnosnicima. Ali proširenje swap linija znači preuzimanje kreditnog i likvidnosnog rizika u ime vanjske politike. Svaka odobrena linija implicitna je obveza središnje banke, dakle europskog poreznog obveznika.
Disciplina zahtijeva da se te linije odobravaju prema strogim ekonomskim kriterijima, a ne prema diplomatskim razmatranjima. Parlament ispravno traži odgovornost, ali ne smije ESB pretvoriti u instrument vanjske politike. Međunarodna valuta ulijeva povjerenje jer je njezina središnja banka neovisna i predvidiva, a ne zato što dijeli swapove.
Međunarodna valuta ne nastaje dekretom: zaslužuje se proračunskom disciplinom i slobodom tržišta.
Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom od Komisije i ESB-a traži zajedničku strategiju internacionalizacije eura do kraja 2026. Cilj je ispravan: učiniti euro punopravnom međunarodnom valutom, a ne pasivnim utočištem koje upija šokove izvana. No tekst ostaje popis želja, bez poluge koja je važna: proračunske discipline i liberalizacije tržišta.
Parlament želi euro pretvoriti iz pasivnog utočišta u međunarodnu valutu. Ideja je dobra: valuta koja služi samo za čuvanje vrijednosti u krizi ne nudi ni prednosti seignioragea ni geopolitički utjecaj prave rezervne valute. No tekst uglavnom traži izvješća, strategije i poticaje. Ne kaže što euro čini privlačnim: vjerodostojne javne financije i duboka, likvidna i integrirana tržišta kapitala.
Parlament to napola priznaje: ističe da visoke razine državnog duga mogu oslabiti proračunsku vjerodostojnost. Ali ne izvlači posljedice. Međunarodna valuta mora nuditi sigurnu imovinu u dovoljnoj količini. A europska sigurna imovina koju priželjkuje ostaje uvjetovana novim zajedničkim izdanjima, s mehanizmom otplate utemeljenim na predvidivim vlastitim prihodima. Bez proračunske discipline ta izdanja postaju novi oblik zajedničkog duga, i ulagači će to vidjeti.
Alternativa je jednostavna: smanjiti javnu potrošnju i poreze koji opterećuju štednju i ulaganja, dovršiti uniju tržišta kapitala uklanjanjem nacionalnih barijera i pustiti tržišta da procjenjuju rizik države bez implicitnog jamstva. To je manje spektakularno od zajedničke strategije, ali to je ono što stvara vjerodostojnu sigurnu imovinu.
Parlament poziva Komisiju da investicijske programe Unije poveže s fakturiranjem u eurima i razmotri ciljane poticaje za izvoz čistih tehnologija. Namjera je hvalevrijedna: europska mala i srednja poduzeća snose valutne troškove i kamatne rizike koji poskupljuju njihov izvoz. Ali svaki ciljani poticaj je javni rashod ili narušavanje tržišnog natjecanja. Porezni obveznik plaća za rezultat koji bi tržište moglo samo proizvesti da su transakcijski troškovi u eurima niži.
Prava poluga nije poticaj, nego pojednostavljenje. Jedinstveno tržište financijskih usluga, usklađena računovodstvena i stečajna pravila te konkurentna platna infrastruktura učinili bi više za fakturiranje u eurima od subvencija. Parlament spominje javnu platnu infrastrukturu i veleprodajni digitalni novac središnje banke. Neka bude. Ali treba pitati tko će platiti i tko će odlučivati. Javna europska infrastruktura može smanjiti ovisnost o američkim sustavima, pod uvjetom da bude otvorena, interoperabilna i vođena s disciplinom, a ne kao novi birokratski monopol.
Parlament traži od ESB-a bolje izvještavanje o kriterijima prihvatljivosti za swap linije i procjenu služe li ti kriteriji internacionalizaciji eura, uključujući za zemlje globalnog juga. Također napominje da Ukrajina nema swap liniju. Zahtjev za transparentnošću je legitiman: ESB mora odgovarati za svoje odluke pred izabranim dužnosnicima. Ali proširenje swap linija znači preuzimanje kreditnog i likvidnosnog rizika u ime vanjske politike. Svaka odobrena linija implicitna je obveza središnje banke, dakle europskog poreznog obveznika.
Disciplina zahtijeva da se te linije odobravaju prema strogim ekonomskim kriterijima, a ne prema diplomatskim razmatranjima. Parlament ispravno traži odgovornost, ali ne smije ESB pretvoriti u instrument vanjske politike. Međunarodna valuta ulijeva povjerenje jer je njezina središnja banka neovisna i predvidiva, a ne zato što dijeli swapove.
Međunarodna valuta ne nastaje dekretom: zaslužuje se proračunskom disciplinom i slobodom tržišta.
