Europski parlament donio je rezoluciju kojom osuđuje sustavnu represiju kubanskog režima i zahtijeva trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika, uključujući maloljetnike. Poziva na ciljane sankcije protiv odgovornih za represiju, među kojima su Miguel Díaz-Canel i čelnici GAESA-e, te traži da Unija suspendira sporazum o političkom dijalogu i suradnji s Kubom ako se brzo ne poduzmu konkretne mjere demokratske tranzicije. Tekst također poziva na dostavu humanitarne pomoći izravno kubanskom narodu, zaobilazeći državu.
Kuba prolazi kroz duboku krizu: nestanci struje koji mogu trajati do 22 sata dnevno, nestašice hrane, vode i lijekova te kumulativna inflacija veća od 500 % tijekom četiri godine. Prema nevladinoj organizaciji Prisoners Defenders, krajem svibnja 2026. bilo je zatvoreno 1 281 politički zatvorenik, među njima i maloljetnika. Europski parlament već je više puta upozoravao na stanje ljudskih prava na otoku i na primjenu sporazuma EU-a i Kube potpisanog 2016.
Oslobađanje političkih zatvorenikaParlament zahtijeva trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika i osoba proizvoljno pritvorenih, uključujući maloljetnike, prestanak mučenja i zlostavljanja te trenutačan pristup pravičnim suđenjima i medicinskoj skrbi za teško bolesne osobe.
Ciljane sankcije protiv odgovornihTraži ciljane mjere u okviru globalnog režima sankcija EU-a za ljudska prava protiv odgovornih za represiju, počevši od najviših dužnosnika, među kojima su Miguel Díaz-Canel, odgovorni u sigurnosnom, pravosudnom i zatvorskom lancu zapovijedanja te čelnici GAESA-e.
Uvjetna suspenzija sporazuma EU-a i KubeParlament poziva potpredsjednicu Komisije i države članice da izjave da će, bez izričitih, konkretnih i značajnih kratkoročnih mjera (plan za demokratsku tranziciju, oslobađanje gotovo 1 300 političkih zatvorenika, dopuštenje povratka bez odmazde za prognanike), Unija bez odgode suspendirati sporazum o političkom dijalogu i suradnji.
Humanitarna pomoć bez posredovanja državePoziva Komisiju i države članice da uspostave humanitarne kanale za dostavu energije, hrane i lijekova izravno kubanskom narodu i neovisnim poduzećima, zaobilazeći državu, te poziva sve donatore da povećaju pomoć koja mora ostati zaštićena i nikada ne smije financirati režim.
Pristup mjestima pritvoraParlament zahtijeva da režim Međunarodnom odboru Crvenog križa, posebnim izvjestiteljima Ujedinjenih naroda, izaslanstvu Europskog parlamenta i neovisnim promatračima omogući nesmetan pristup svim mjestima pritvora.
Rezolucija je donesena s 283 glasa za, 199 protiv i 85 suzdržanih tijekom elektroničkog poimeničnog glasovanja.
Ova je rezolucija političko stajalište Europskog parlamenta: ne mijenja izravno pravo EU-a ni status sporazuma s Kubom, ali obvezuje Parlament da traži odgovornost kubanskog režima. Konkretno, poziva na sankcije protiv imenovanih dužnosnika i na suspenziju sporazuma ako se ništa ne promijeni te podupire humanitarnu pomoć koja izravno stiže Kubancima bez posredovanja države. Za europske građane to znači da njihov Parlament zagovara čvršći kurs prema Havani, bez neposredne pravne obveze za države članice.
Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom osuđuje sustavnu represiju kubanskog režima i zahtijeva trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika, uključujući maloljetnike. Poziva na ciljane sankcije protiv odgovornih za represiju, među kojima su Miguel Díaz-Canel i čelnici GAESA-e, te traži da Unija suspendira sporazum o političkom dijalogu i suradnji s Kubom ako se brzo ne poduzmu konkretne mjere demokratske tranzicije. Tekst također poziva na dostavu humanitarne pomoći izravno kubanskom narodu, zaobilazeći državu.
Rezolucija Europskog parlamenta ne zadovoljava se osudom represije; ona opisuje njezin mehanizam. Pedeset godina komunističkih odluka gurnulo je Kubu u duboku krizu: nestanci struje do 22 sata dnevno, nestašice hrane, vode i lijekova, kumulativna inflacija veća od 500 posto u četiri godine. Državne plaće, između 15 i 25 dolara mjesečno po tečaju na crnom tržištu, ne omogućuju preživljavanje. Prema Kubanskom opservatoriju za ljudska prava, 89 posto obitelji živi u krajnjem siromaštvu, a sedam od deset Kubanaca preskače obroke. Režim drži stanovništvo u ovisnosti organiziranom nestašicom.
Toj bijedi pridružuje se politička represija. Prisoners Defenders krajem svibnja 2026. bilježi 1281 političkog zatvorenika, među njima maloljetnike, i dokumentira sustavno mučenje, seksualno nasilje i uskraćivanje liječenja. Parlament zahtijeva trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika i osoba proizvoljno pritvorenih, kraj lošeg postupanja, poštena suđenja i potpunu odštetu za žrtve. Također traži da Međunarodni odbor Crvenog križa, posebni izvjestitelji Ujedinjenih naroda, izaslanstvo Europskog parlamenta i neovisni promatrači dobiju nesmetan pristup svim mjestima pritvora.
Parlament traži ciljane mjere u okviru globalnog sankcijskog režima EU-a za ljudska prava protiv odgovornih za represiju, počevši od najviših dužnosnika, među kojima je Miguel Díaz-Canel, odgovornih u sigurnosnom, pravosudnom i zatvorskom lancu zapovijedanja, te čelnika GAESA-e. Ne radi se o općim gospodarskim sankcijama koje bi pogodile stanovništvo, nego o individualiziranim mjerama protiv onih koji naređuju ili provode represiju. Taj je pristup liberalan: cilja odgovorne, a ne žrtve.
O sporazumu o političkom dijalogu i suradnji Parlament poziva potpredsjednicu Komisije i države članice da izjave kako će, bez izričitih, konkretnih i značajnih mjera u kratkom roku (plan za demokratsku tranziciju, oslobađanje gotovo 1300 političkih zatvorenika, dopuštenje povratka bez odmazde za prognanike), Unija bez odgode suspendirati sporazum. Klauzula o suspenziji već postoji (članak 85. stavak 3. točka b); Parlament traži da se usudi njome koristiti. Riječ je o vjerodostojnosti: sporazum koji režim sustavno krši ne može služiti kao paravan.
Tekst također poziva na izravne humanitarne kanale prema kubanskom narodu i neovisnim poduzećima, zaobilazeći državu, i na to da pomoć nikada ne financira režim. Liberalna bi alternativa bila uvjetovati svaku pomoć stvarnim gospodarskim reformama: pravnom sigurnošću, slobodom poduzetništva, otvorenošću za ulaganja. Parlament to također traži, ali izravna pomoć ostaje spasilački pojas, a ne održivo rješenje. Rješenje je kraj državnog monopola nad gospodarstvom.
Režim koji izgladnjuje svoj narod i zatvara svoje disidente ne može biti trgovinski i politički partner kao svi drugi.
Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom osuđuje sustavnu represiju kubanskog režima i zahtijeva trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika, uključujući maloljetnike. Poziva na ciljane sankcije protiv odgovornih za represiju, među kojima su Miguel Díaz-Canel i čelnici GAESA-e, te traži da Unija suspendira sporazum o političkom dijalogu i suradnji s Kubom ako se brzo ne poduzmu konkretne mjere demokratske tranzicije. Tekst također poziva na dostavu humanitarne pomoći izravno kubanskom narodu, zaobilazeći državu.
Rezolucija Europskog parlamenta ne zadovoljava se osudom represije; ona opisuje njezin mehanizam. Pedeset godina komunističkih odluka gurnulo je Kubu u duboku krizu: nestanci struje do 22 sata dnevno, nestašice hrane, vode i lijekova, kumulativna inflacija veća od 500 posto u četiri godine. Državne plaće, između 15 i 25 dolara mjesečno po tečaju na crnom tržištu, ne omogućuju preživljavanje. Prema Kubanskom opservatoriju za ljudska prava, 89 posto obitelji živi u krajnjem siromaštvu, a sedam od deset Kubanaca preskače obroke. Režim drži stanovništvo u ovisnosti organiziranom nestašicom.
Toj bijedi pridružuje se politička represija. Prisoners Defenders krajem svibnja 2026. bilježi 1281 političkog zatvorenika, među njima maloljetnike, i dokumentira sustavno mučenje, seksualno nasilje i uskraćivanje liječenja. Parlament zahtijeva trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih političkih zatvorenika i osoba proizvoljno pritvorenih, kraj lošeg postupanja, poštena suđenja i potpunu odštetu za žrtve. Također traži da Međunarodni odbor Crvenog križa, posebni izvjestitelji Ujedinjenih naroda, izaslanstvo Europskog parlamenta i neovisni promatrači dobiju nesmetan pristup svim mjestima pritvora.
Parlament traži ciljane mjere u okviru globalnog sankcijskog režima EU-a za ljudska prava protiv odgovornih za represiju, počevši od najviših dužnosnika, među kojima je Miguel Díaz-Canel, odgovornih u sigurnosnom, pravosudnom i zatvorskom lancu zapovijedanja, te čelnika GAESA-e. Ne radi se o općim gospodarskim sankcijama koje bi pogodile stanovništvo, nego o individualiziranim mjerama protiv onih koji naređuju ili provode represiju. Taj je pristup liberalan: cilja odgovorne, a ne žrtve.
O sporazumu o političkom dijalogu i suradnji Parlament poziva potpredsjednicu Komisije i države članice da izjave kako će, bez izričitih, konkretnih i značajnih mjera u kratkom roku (plan za demokratsku tranziciju, oslobađanje gotovo 1300 političkih zatvorenika, dopuštenje povratka bez odmazde za prognanike), Unija bez odgode suspendirati sporazum. Klauzula o suspenziji već postoji (članak 85. stavak 3. točka b); Parlament traži da se usudi njome koristiti. Riječ je o vjerodostojnosti: sporazum koji režim sustavno krši ne može služiti kao paravan.
Tekst također poziva na izravne humanitarne kanale prema kubanskom narodu i neovisnim poduzećima, zaobilazeći državu, i na to da pomoć nikada ne financira režim. Liberalna bi alternativa bila uvjetovati svaku pomoć stvarnim gospodarskim reformama: pravnom sigurnošću, slobodom poduzetništva, otvorenošću za ulaganja. Parlament to također traži, ali izravna pomoć ostaje spasilački pojas, a ne održivo rješenje. Rješenje je kraj državnog monopola nad gospodarstvom.
Režim koji izgladnjuje svoj narod i zatvara svoje disidente ne može biti trgovinski i politički partner kao svi drugi.
