Europski parlament je 18. lipnja 2026. usvojio uredbu kojom se proizvođačima automobila nameće obveza projektiranja vozila koja je lakše popraviti, ponovno upotrijebiti i reciklirati, te poboljšava upravljanje vozilima koja su izvan uporabe (ELV). Tekst ima za cilj smanjiti otpad, ograničiti ovisnost EU-a o kritičnim sirovinama i podržati konkurentnost europske automobilske industrije.
Trenutačno vozila na kraju životnog vijeka svake godine generiraju milijune tona otpada. Mnogi vrijedni materijali, poput rijetkih metala, ne recikliraju se. Istodobno, veličina i težina automobila rastu, što povećava potrošnju resursa. EU želi prijeći na kružno gospodarstvo, u kojem su proizvodi dizajnirani da traju i budu reciklirani. Ova uredba dio je paketa „Prilagodba cilju 55” (Fit for 55), koji ima za cilj klimatsku neutralnost do 2050. godine.
Usvojeni tekst postavlja zahtjeve kružnosti za dizajn novih vozila i za upravljanje ELV-ovima. Evo glavnih točaka:
Tekst je usvojen u prvom čitanju s 437 glasova za, 112 protiv i 20 suzdržanih. Riječ je o stajalištu Parlamenta koje će poslužiti kao osnova za pregovore s Vijećem EU-a (državama članicama).
U konačnici, automobili će biti lakši i jeftiniji za popravak, što će produžiti njihov vijek trajanja i smanjiti otpad. Vlasnici će lakše moći pretvoriti svoje staro vozilo s unutarnjim izgaranjem u električno. Rabljeni rezervni dijelovi bit će dostupniji. Konačno, bolje upravljanje ELV-ovima ograničit će ilegalno odlaganje i izvoz zagađujućih vozila u treće zemlje.
Europski parlament usvojio je 18. lipnja 2026. sa 437 glasova za, 112 protiv i 20 suzdržanih, uredbu o kružnom gospodarstvu vozila. Iza izuzeća za male serije i posebna vozila stoji mehanizam proširene odgovornosti proizvođača (EPR) koji proizvođačima nameće financiranje prikupljanja i obrade vozila na kraju životnog ciklusa. Trošak te obveze prenijet će se na cijenu novih automobila, a time i na građane.
Proširena odgovornost proizvođača (EPR) obvezuje proizvođače da financiraju prikupljanje i obradu vozila na kraju životnog ciklusa. Taj trošak, ugrađen u cijene, snosit će kupci novih vozila. Proizvođači ga ne mogu neograničeno apsorbirati: na konkurentnom tržištu prenosi se na potrošača.
Mehanizam modulacije financijskih doprinosa (članak 21) nastoji nagraditi vozila koja se lakše recikliraju. No stvara složen sustav bonusa i malusa koji zahtijeva provjeru i birokraciju. Male serije i posebna vozila izuzeti su, što olakšava teret nekim proizvođačima, ali stvara narušavanje tržišnog natjecanja.
Izuzeća za male serije, vojna vozila, povijesna vozila i kamp prikolice priznanja su zdravog razuma: ta vozila imaju posebne životne cikluse i ograničenja. Isto tako, odgoda primjene za teška vozila i kategoriju L (60 mjeseci) daje dionicima vremena za prilagodbu.
Međutim, uredba nameće digitalnu putovnicu kružnosti (članak 13) za vozila M1 i N1, informativnu oznaku i zahtjeve za dizajn. Te obveze stvaraju fiksne troškove za proizvođače, koji će se prenijeti na cijene. Digitalna putovnica osobito zahtijeva prikupljanje i ažuriranje podataka tijekom cijelog životnog vijeka vozila, administrativni teret koji će opteretiti proizvođače i uvoznike.
Parlament je poboljšao početni prijedlog isključivši mnoge kategorije i odgodivši primjenu, ali nije doveo u pitanje načelo jedinstvene regulacije. Pristup utemeljen na supsidijarnosti prepustio bi državama članicama da same definiraju svoje ciljeve recikliranja, ovisno o svojim industrijskim kapacitetima i tržištima. Tržišni pristup dao bi prednost dobrovoljnim normama i individualnoj odgovornosti proizvođača, umjesto jedinstvene zakonske obveze.
EPR je prikriveni porez na kupnju novog automobila, koji građanin plaća kako bi financirao djelatnost koju je tržište moglo organizirati.
Europski parlament usvojio je 18. lipnja 2026. sa 437 glasova za, 112 protiv i 20 suzdržanih, uredbu o kružnom gospodarstvu vozila. Iza izuzeća za male serije i posebna vozila stoji mehanizam proširene odgovornosti proizvođača (EPR) koji proizvođačima nameće financiranje prikupljanja i obrade vozila na kraju životnog ciklusa. Trošak te obveze prenijet će se na cijenu novih automobila, a time i na građane.
Proširena odgovornost proizvođača (EPR) obvezuje proizvođače da financiraju prikupljanje i obradu vozila na kraju životnog ciklusa. Taj trošak, ugrađen u cijene, snosit će kupci novih vozila. Proizvođači ga ne mogu neograničeno apsorbirati: na konkurentnom tržištu prenosi se na potrošača.
Mehanizam modulacije financijskih doprinosa (članak 21) nastoji nagraditi vozila koja se lakše recikliraju. No stvara složen sustav bonusa i malusa koji zahtijeva provjeru i birokraciju. Male serije i posebna vozila izuzeti su, što olakšava teret nekim proizvođačima, ali stvara narušavanje tržišnog natjecanja.
Izuzeća za male serije, vojna vozila, povijesna vozila i kamp prikolice priznanja su zdravog razuma: ta vozila imaju posebne životne cikluse i ograničenja. Isto tako, odgoda primjene za teška vozila i kategoriju L (60 mjeseci) daje dionicima vremena za prilagodbu.
Međutim, uredba nameće digitalnu putovnicu kružnosti (članak 13) za vozila M1 i N1, informativnu oznaku i zahtjeve za dizajn. Te obveze stvaraju fiksne troškove za proizvođače, koji će se prenijeti na cijene. Digitalna putovnica osobito zahtijeva prikupljanje i ažuriranje podataka tijekom cijelog životnog vijeka vozila, administrativni teret koji će opteretiti proizvođače i uvoznike.
Parlament je poboljšao početni prijedlog isključivši mnoge kategorije i odgodivši primjenu, ali nije doveo u pitanje načelo jedinstvene regulacije. Pristup utemeljen na supsidijarnosti prepustio bi državama članicama da same definiraju svoje ciljeve recikliranja, ovisno o svojim industrijskim kapacitetima i tržištima. Tržišni pristup dao bi prednost dobrovoljnim normama i individualnoj odgovornosti proizvođača, umjesto jedinstvene zakonske obveze.
EPR je prikriveni porez na kupnju novog automobila, koji građanin plaća kako bi financirao djelatnost koju je tržište moglo organizirati.
