Europski parlament usvojio je rezoluciju u kojoj utvrđuje da vladajuća stranka u Gruziji, Gruzijski san, ne samo da je suspendirala nego i stvarno preokrenula europsku integraciju te zemlje. Traži od Europske unije i njezinih država članica da odmah uvedu ciljane osobne sankcije protiv Bidzine Ivanishvilija, njegove obitelji, njegovih tvrtki, čelnika Gruzijskog sna, sudaca, tužitelja i drugih odgovornih za represiju. Parlament također traži trenutačno oslobađanje svih političkih zatvorenika, uključujući bivšeg predsjednika Miheila Saakašvilija, i ponovno potvrđuje svoju potporu suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Gruzije. Tekst je usvojen sa 436 glasova za, 145 protiv i 47 suzdržanih.
Europska komisija objavila je 2025. izvješće u kojem dokumentira demokratski nazadak u Gruziji i faktičnu suspenziju procesa pristupanja te zemlje Europskoj uniji. U tom izvješću utvrđeno je da gruzijske vlasti nisu provele devet uvjeta potrebnih za status zemlje kandidatkinje i da se udaljavaju od europskih standarda. Europski parlament reagirao je usvajanjem rezolucije koja ide dalje od pukog utvrđivanja stanja: traži sankcije i osuđuje potpuni preokret europskog puta Gruzije. Ta rezolucija nije zakon: izražava političko stajalište Parlamenta i poziva Komisiju i države članice na djelovanje.
Osobne sankcije protiv IvanishvilijaParlament traži od Europske unije i njezinih država članica da bez odgode uvedu ciljane sankcije protiv Bidzine Ivanishvilija, članova njegove obitelji i njegovih tvrtki, kao i protiv glavnih čelnika Gruzijskog sna, sudaca, tužitelja i drugih odgovornih za represiju i izbornu prijevaru. Traži zamrzavanje imovine Ivanishvilija i suradnju s Ujedinjenom Kraljevinom i Sjedinjenim Državama o tom pitanju.
Ukidanje mađarskog vetaParlament poziva novu mađarsku vladu da ukine veto koji je njezin prethodnik uveo na ciljane sankcije na razini Unije protiv Bidzine Ivanishvilija i svih čelnika Gruzijskog sna. Poziva Vijeće da razmotri kolektivne mehanizme kada jednoglasnost nije moguća, kako bi Unija mogla djelovati učinkovito i jedinstveno.
Oslobađanje političkih zatvorenikaParlament zahtijeva trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih osoba zatvorenih iz političkih razloga, uključujući čelnike oporbe i bivše dužnosnike. Ponavlja svoj zahtjev za trenutačno oslobađanje bivšeg predsjednika Miheila Saakašvilija iz humanitarnih razloga i traži da europski zastupnici imaju nesmetan pristup Saakašviliju i drugim političkim zatvorenicima.
Nepriznavanje gruzijskog parlamentaParlament zadržava svoje stajalište o nepriznavanju legitimnosti gruzijskog parlamenta i predsjednika kojeg je taj parlament imenovao, a koje naziva faktičnim jednopartijskim parlamentom. Traži od predstavnika Unije i europskih zastupnika da se suzdrže od susreta s predstavnicima režima, počevši od aktualnog faktičnog predsjednika, dok se represija i demokratski nazadak nastavljaju.
Potpora gruzijskom suverenitetuParlament ponovno potvrđuje svoju nepokolebljivu potporu suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Gruzije i osuđuje rusku okupaciju regija Abhazije i Ckinvalija/Južne Osetije. Osuđuje razvoj ruske pomorske baze u Ochamchireu kao kršenje teritorijalne cjelovitosti i izravnu prijetnju sigurnosti Crnog mora te traži trenutačno i bezuvjetno povlačenje ruskih snaga.
Rezolucija je usvojena sa 436 glasova za, 145 glasova protiv i 47 suzdržanih na elektroničkom poimeničnom glasovanju 17. lipnja 2026.
Za europske građane ovaj glas znači da Europski parlament službeno traži sankcije protiv gruzijskih dužnosnika, ali te sankcije još nisu na snazi: moraju ih jednoglasno odobriti države članice u Vijeću. Konkretno, osobama obuhvaćenima tim sankcijama bila bi zamrznuta imovina u Uniji i bilo bi im zabranjeno ući u europski prostor. Parlament također traži da europski zastupnici mogu posjetiti Miheila Saakašvilija i druge političke zatvorenike te da Unija nastavi podupirati gruzijsko civilno društvo i neovisne medije. Ta rezolucija nema snagu zakona: izražava političko stajalište Parlamenta i poziva Komisiju i države članice na djelovanje.
Europski parlament utvrđuje da je Gruzijski san ne samo suspendirao nego i preokrenuo europski put Gruzije te izričito imenuje one koje želi vidjeti sankcioniranima: Bidzinu Ivanišvilija, njegovu obitelj, njegove tvrtke, čelnike stranke, suce, tužitelje i suučesnike među vlasnicima medija. Usvojen sa 436 glasova za, 145 protiv i 47 suzdržanih, taj tekst nije zakon: to je politički pritisak, a sve sada ovisi o jednoglasnosti država članica u Vijeću.
Rezolucija ne zamrzava nijedan račun. Ali postavlja metu i čini nedjelovanje skupim za one koji ga odaberu. Imenujući Bidzinu Ivanišvilija, njegovu obitelj, njegove tvrtke, suce i tužitelje koji služe represiji, Parlament izlazi iz registra diplomatskih žaljenja. Kaže tko je zarobio državu, i to kaže javno, sa 436 glasova.
Mehanizam je jednostavan i treba ga pogledati u oči: osobne sankcije spadaju u nadležnost Vijeća, gdje je dovoljan jedan veto. Parlament stoga izričito traži od nove mađarske vlade da ukine blokadu svoje prethodnice i poziva Vijeće da razmotri kolektivne mehanizme kada je jednoglasnost nedostižna. To je pravo pitanje koje se postavlja: Unija koja zahtijeva jednoglasnost da bi obranila vlastite vrijednosti na kraju više ništa ne zahtijeva.
Rezolucija opisuje konkretan mehanizam i u tome je njezina korist. Zakon o subvencijama proširuje pojam stranog financiranja do te mjere da ga čini kaznenim djelom kažnjivim sa šest godina zatvora, čime civilno društvo i neovisni mediji ostaju bez ikakvog vanjskog financiranja. Izmjena izbornog zakona zabranjuje građanima glasovanje iz inozemstva. Oporbene stranke meta su ustavne tužbe koju je podnijelo 88 zastupnika. Svaka mjera smanjuje cijenu represije za vlast i povećava cijenu otpora za građane.
Parlament stoga uvjetuje odnose s vlastima provjerljivim reformama i ograničava političke kontakte na nužni minimum, dok istodobno održava angažman s civilnim društvom i neovisnim medijima. To je ispravna ravnoteža: ne tretirati režim kao normalnog partnera, ne napustiti one koji se bore. Prema tekstu, gotovo 75 posto Gruzijaca podupire europske integracije; upravo njih Unija mora imati na umu, a ne čelnike koji im uskraćuju pravo glasa.
Tekst ostaje politička preporuka, bez pravne obveze. Pristup utemeljen na supsidijarnosti i odgovornosti upotpunio bi pritisak preuzetim unilateralnim aktima: države članice koje su već uvele zabrane putovanja, a Parlament to pozdravlja, trebale bi uskladiti svoje popise i objaviti kriterije, umjesto da čekaju jednoglasnost koja štiti interese jedne vlade. Transparentnost o tome tko je meta i zašto bolja je od još jednog priopćenja.
Treba mjeriti i cijenu odgađanja. Svaki mjesec bez sankcija znači imovinu koja se premješta, strukture koje se reorganiziraju i mreže koje se učvršćuju, dok projekti povezivosti na Crnom moru čekaju stabilnog partnera. Odlučnost nije moralna poza: ona je ono što ulaganje čini mogućim.
Unija koja zahtijeva jednoglasnost da bi obranila svoje vrijednosti na kraju više ništa ne zahtijeva.
Europski parlament utvrđuje da je Gruzijski san ne samo suspendirao nego i preokrenuo europski put Gruzije te izričito imenuje one koje želi vidjeti sankcioniranima: Bidzinu Ivanišvilija, njegovu obitelj, njegove tvrtke, čelnike stranke, suce, tužitelje i suučesnike među vlasnicima medija. Usvojen sa 436 glasova za, 145 protiv i 47 suzdržanih, taj tekst nije zakon: to je politički pritisak, a sve sada ovisi o jednoglasnosti država članica u Vijeću.
Rezolucija ne zamrzava nijedan račun. Ali postavlja metu i čini nedjelovanje skupim za one koji ga odaberu. Imenujući Bidzinu Ivanišvilija, njegovu obitelj, njegove tvrtke, suce i tužitelje koji služe represiji, Parlament izlazi iz registra diplomatskih žaljenja. Kaže tko je zarobio državu, i to kaže javno, sa 436 glasova.
Mehanizam je jednostavan i treba ga pogledati u oči: osobne sankcije spadaju u nadležnost Vijeća, gdje je dovoljan jedan veto. Parlament stoga izričito traži od nove mađarske vlade da ukine blokadu svoje prethodnice i poziva Vijeće da razmotri kolektivne mehanizme kada je jednoglasnost nedostižna. To je pravo pitanje koje se postavlja: Unija koja zahtijeva jednoglasnost da bi obranila vlastite vrijednosti na kraju više ništa ne zahtijeva.
Rezolucija opisuje konkretan mehanizam i u tome je njezina korist. Zakon o subvencijama proširuje pojam stranog financiranja do te mjere da ga čini kaznenim djelom kažnjivim sa šest godina zatvora, čime civilno društvo i neovisni mediji ostaju bez ikakvog vanjskog financiranja. Izmjena izbornog zakona zabranjuje građanima glasovanje iz inozemstva. Oporbene stranke meta su ustavne tužbe koju je podnijelo 88 zastupnika. Svaka mjera smanjuje cijenu represije za vlast i povećava cijenu otpora za građane.
Parlament stoga uvjetuje odnose s vlastima provjerljivim reformama i ograničava političke kontakte na nužni minimum, dok istodobno održava angažman s civilnim društvom i neovisnim medijima. To je ispravna ravnoteža: ne tretirati režim kao normalnog partnera, ne napustiti one koji se bore. Prema tekstu, gotovo 75 posto Gruzijaca podupire europske integracije; upravo njih Unija mora imati na umu, a ne čelnike koji im uskraćuju pravo glasa.
Tekst ostaje politička preporuka, bez pravne obveze. Pristup utemeljen na supsidijarnosti i odgovornosti upotpunio bi pritisak preuzetim unilateralnim aktima: države članice koje su već uvele zabrane putovanja, a Parlament to pozdravlja, trebale bi uskladiti svoje popise i objaviti kriterije, umjesto da čekaju jednoglasnost koja štiti interese jedne vlade. Transparentnost o tome tko je meta i zašto bolja je od još jednog priopćenja.
Treba mjeriti i cijenu odgađanja. Svaki mjesec bez sankcija znači imovinu koja se premješta, strukture koje se reorganiziraju i mreže koje se učvršćuju, dok projekti povezivosti na Crnom moru čekaju stabilnog partnera. Odlučnost nije moralna poza: ona je ono što ulaganje čini mogućim.
Unija koja zahtijeva jednoglasnost da bi obranila svoje vrijednosti na kraju više ništa ne zahtijeva.
