Europski parlament je 16. lipnja 2026. usvojio novo zakonodavstvo usmjereno na jačanje položaja poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom. Tekst mijenja tri postojeće uredbe kako bi poboljšao pregovaračku moć poljoprivrednika, posebno putem proizvođačkih organizacija i zadruga, te povećao transparentnost i pravednost u ugovorima.
Europski poljoprivrednici, posebno mala i srednja gospodarstva, suočavaju se s rastućom nestabilnošću globalnih tržišta, ekstremnim vremenskim pojavama i pritiskom na svoje prihode. Europska komisija je 2024. predložila reviziju pravila kako bi se ojačao njihov položaj u prehrambenom lancu, gdje su često u slabijoj poziciji u odnosu na prerađivače i distributere.
Parlament je usvojio svoje stajalište u prvom čitanju. Glavne mjere uključuju:
Tekst je usvojen s 560 glasova za, 75 protiv i 25 suzdržanih.
Za potrošače, ovo zakonodavstvo ima za cilj osigurati održiviju i pravedniju hranu, s boljim prihodima za poljoprivrednike. Oznake "pravedno" ili "pošteno" na proizvodima omogućit će građanima informirani izbor. Za poljoprivrednike, nova pravila pružaju veću pravnu sigurnost i pregovaračku moć, što bi trebalo stabilizirati njihove prihode i potaknuti mlade na bavljenje poljoprivredom. Tekst tek treba formalno odobriti Vijeće EU-a prije stupanja na snagu.
Europski parlament usvojio je 16. lipnja 2026. sa 560 glasova za, 75 protiv i 25 suzdržanih, sporazum koji čini pisane ugovore obveznima za mlijeko i većinu poljoprivrednih proizvoda. Pod izlikom jačanja položaja poljoprivrednika, on ponajprije dodaje obrasce, klauzule i izuzeća dogovorena između uprava. Cijena koja se plaća proizvođaču ne ovisi o broju stranica ugovora.
Članak 148. izmijenjene uredbe nameće pisani ugovor između proizvođača mlijeka i prerađivača, sakupljača, distributera ili trgovaca na malo. Navedeni je cilj ponovno uravnotežiti poslovne odnose. No obvezni ugovor ne govori ništa o cijeni. Ako kupac ostaje jedini lokalni otkupni kanal, a proizvođači su raspršeni, potpisivanje dokumenta ne mijenja odnos snaga: ono dodaje administrativni korak, često na štetu manjeg aktera, koji će morati platiti pravno savjetovanje kako bi provjerio klauzule koje neće moći ponovno pregovarati.
Države članice mogu odlučiti da određene klauzule o pokazateljima cijena ili revizijama nisu obvezne. To je koristan ventil, ali stvara mozaik nacionalnih pravila: proizvođač koji prodaje u više zemalja morat će se prilagoditi svakom režimu. Najavljena simplifikacija pretvara se u dodatnu složenost za one koji prelaze granice.
Novi članak 88.a dopušta neobvezne oznake poput „pravedno” ili „pošteno” i „kratki opskrbni lanac”. Njihova je uporaba dobrovoljna, ali su uvjeti nejasni: dovoljno je da cijenu „sudjelujući poljoprivrednici smatraju pravednom i dostatnom za uzdržavanje” i da postoje kolektivne inicijative. Nikakva neovisna kontrola nije predviđena, a Komisija će delegiranim aktom moći dodati istovjetne oznake. Rezultat: samodeklarirane oznake koje se množe, bez jamstva za kupca. Potrošač će platiti više za obećanje koje se ne može provjeriti, a poljoprivrednici koji si ne mogu priuštiti te certifikate bit će kažnjeni.
Izuzeće od članka 101. Ugovora za organizacije proizvođača zadržava se i proširuje, uključujući tijekom postupka priznanja. To je priznanje činjenice da suradnja među proizvođačima može uravnotežiti tržište. No ona ostaje ograničena pragovima (7 % proizvodnje mlijeka u Uniji, 36 % nacionalne proizvodnje) i uvjetima. Ti su pragovi proizvoljni: štite velike postojeće aktere i sprječavaju učinkovite organizacije da rastu.
Obvezni ugovor ne puni poljoprivrednikovu zdjelu; on puni registratore uprave.
Europski parlament usvojio je 16. lipnja 2026. sa 560 glasova za, 75 protiv i 25 suzdržanih, sporazum koji čini pisane ugovore obveznima za mlijeko i većinu poljoprivrednih proizvoda. Pod izlikom jačanja položaja poljoprivrednika, on ponajprije dodaje obrasce, klauzule i izuzeća dogovorena između uprava. Cijena koja se plaća proizvođaču ne ovisi o broju stranica ugovora.
Članak 148. izmijenjene uredbe nameće pisani ugovor između proizvođača mlijeka i prerađivača, sakupljača, distributera ili trgovaca na malo. Navedeni je cilj ponovno uravnotežiti poslovne odnose. No obvezni ugovor ne govori ništa o cijeni. Ako kupac ostaje jedini lokalni otkupni kanal, a proizvođači su raspršeni, potpisivanje dokumenta ne mijenja odnos snaga: ono dodaje administrativni korak, često na štetu manjeg aktera, koji će morati platiti pravno savjetovanje kako bi provjerio klauzule koje neće moći ponovno pregovarati.
Države članice mogu odlučiti da određene klauzule o pokazateljima cijena ili revizijama nisu obvezne. To je koristan ventil, ali stvara mozaik nacionalnih pravila: proizvođač koji prodaje u više zemalja morat će se prilagoditi svakom režimu. Najavljena simplifikacija pretvara se u dodatnu složenost za one koji prelaze granice.
Novi članak 88.a dopušta neobvezne oznake poput „pravedno” ili „pošteno” i „kratki opskrbni lanac”. Njihova je uporaba dobrovoljna, ali su uvjeti nejasni: dovoljno je da cijenu „sudjelujući poljoprivrednici smatraju pravednom i dostatnom za uzdržavanje” i da postoje kolektivne inicijative. Nikakva neovisna kontrola nije predviđena, a Komisija će delegiranim aktom moći dodati istovjetne oznake. Rezultat: samodeklarirane oznake koje se množe, bez jamstva za kupca. Potrošač će platiti više za obećanje koje se ne može provjeriti, a poljoprivrednici koji si ne mogu priuštiti te certifikate bit će kažnjeni.
Izuzeće od članka 101. Ugovora za organizacije proizvođača zadržava se i proširuje, uključujući tijekom postupka priznanja. To je priznanje činjenice da suradnja među proizvođačima može uravnotežiti tržište. No ona ostaje ograničena pragovima (7 % proizvodnje mlijeka u Uniji, 36 % nacionalne proizvodnje) i uvjetima. Ti su pragovi proizvoljni: štite velike postojeće aktere i sprječavaju učinkovite organizacije da rastu.
Obvezni ugovor ne puni poljoprivrednikovu zdjelu; on puni registratore uprave.
