Europski parlament usvojio je 21. svibnja 2026. sa 440 glasova za, 49 protiv i 84 suzdržana, nova pravila koja jačaju prava žrtava kaznenih djela u Europskoj uniji. Tekst uvodi jedinstveni broj za pomoć dostupan na 116 006 za nacionalne pozive, obvezuje države članice da omoguće online prijavu nehitnih i nenasilnih kaznenih djela te bolje štiti kontaktne podatke žrtava. Riječ je o konačnom tekstu dogovorenom s vladama EU-a; one ga još moraju službeno odobriti prije nego što postane zakon.
Direktiva o pravima žrtava iz 2012. nije nudila zajednički broj za pomoć u cijeloj EU, nije izričito predviđala online prijavu i nije jasno štitila osobne kontaktne podatke žrtava od počinitelja kaznenih djela. Europska komisija predložila je 2023. jačanje tog okvira. Parlament je izmijenio taj prijedlog i postigao dogovor s Vijećem, što je dovelo do Direktive (EU) 2026/1472 koja mijenja Direktivu iz 2012. bez zamjene.
Jedinstveni broj za pomoć 116 006Države članice moraju uspostaviti dostupne, besplatne i povjerljive linije za pomoć žrtvama, dostupne na 116 006 za nacionalne pozive, kao i putem drugih sigurnih sredstava poput aplikacija ili internetskih stranica. Predviđen je poseban broj za međunarodne pozive, bez obveze besplatnosti.
Online prijava kaznenih djelaŽrtve moraju moći prijaviti kaznena djela besplatnim, dostupnim, sigurnim i jednostavnim kanalima, uključujući online za nehitne slučajeve i nenasilna kaznena djela, kada je to u njihovu interesu. Osobe u pritvoru ili smještene u zatvorenim centrima također moraju moći učinkovito prijaviti kaznena djela.
Zaštita osobnih kontaktnih podatakaMjesto boravka, telefonski broj i adresa e-pošte žrtve ne smiju se priopćiti počinitelju kaznenog djela, osim ako je to nužno za ostvarivanje prava obrane ili ako je to opravdano višim legitimnim interesom. To se pravilo primjenjuje na kaznene postupke pokrenute nakon 2. srpnja 2029.
Pojačana individualna procjenaProcjena potreba žrtve mora se pokrenuti što je prije moguće, primjerice pri prvom kontaktu s tijelima, i ažurirati tijekom cijelog postupka ako se situacija promijeni. Mora obuhvaćati osobito potrebu za dodatnom psihološkom podrškom i pristup specijaliziranim službama.
Djeca i ranjive osobeDjeca žrtve moraju moći prijaviti kaznena djela na siguran, povjerljiv i njihovoj dobi prilagođen način, bez zahtjeva za pristankom nositelja roditeljske odgovornosti u slučaju sukoba interesa. Žrtve koje su državljani trećih zemalja, neovisno o njihovu statusu boravka, ne smiju se odvraćati od prijave i s njima se mora postupati bez diskriminacije.
Parlament je usvojio tekst sa 440 glasova za, 49 protiv i 84 suzdržana, tijekom elektroničkog glasovanja poimence 21. svibnja 2026.
Praktično, žrtva u bilo kojoj zemlji EU-a moći će nazvati 116 006 kako bi dobila informacije, emocionalnu podršku i bila upućena na službe za pomoć. Moći će i online prijaviti kazneno djelo ako nije hitno ili nasilno, bez odlaska na mjesto. Njezini osobni kontaktni podaci neće se prenijeti počinitelju kaznenog djela, osim u opravdanim iznimkama, a ta će se zaštita primjenjivati na postupke pokrenute nakon 2. srpnja 2029. Djeca i osobe u pritvoru imat će prilagođene kanale za prijavu. Države članice također će morati osposobiti policajce i pravosudno osoblje za postupanje sa žrtvama.
Europski parlament usvojio je 21. svibnja 2026. sa 440 glasova za, 49 protiv i 84 suzdržana, direktivu (EU) 2026/1472 koja jača prava žrtava kaznenih djela. Konačni tekst, dogovoren s Vijećem, uvodi jedinstveni broj za pomoć dostupan na 116 006 za nacionalne pozive, nameće online prijavu nehitnih i nenasilnih kaznenih djela te štiti osobne podatke žrtava od počinitelja. To nije birokratska revolucija: to je konkretno pojednostavljenje za one koji trpe kazneno djelo i koji, prečesto, odustaju od prijave.
Mehanizam je jednostavan: umjesto da žrtvu prisiljavaju da zbog nehitnog kaznenog djela dođe u policijsku postaju, države članice morat će ponuditi besplatan, dostupan i siguran online kanal. Za osobu koja oklijeva podnijeti prijavu, razlika između online postupka i fizičkog dolaska može biti razlika između prijave i odustajanja. Trošak postupka pada, i upravo je to ono što je važno.
Tekst također nalaže da osobe u pritvoru mogu stvarno prijaviti kaznena djela počinjena u ustanovama za zadržavanje te da djeca to mogu učiniti bez roditeljske suglasnosti u slučaju sukoba interesa. To su prodori u slijepe točke, a ne dodatni slojevi nadzora. Logika je logika pristupa, a ne nepovjerenja.
Najkonkretnija odredba možda je i najdiskretnija: mjesto boravišta, telefonski broj i adresa e-pošte žrtve više se neće priopćavati počinitelju kaznenog djela, osim kad je to nužno za prava obrane ili viši legitimni interes. To se pravilo primjenjuje na postupke pokrenute nakon 2. srpnja 2029. Tri godine prijelaznog razdoblja dugo je za žrtvu čija adresa sutra još može procuriti.
Supsidijarna alternativa bila bi pustiti svaku državu članicu da sama odredi jamstva, ali rizik fragmentacije je stvaran: žrtvi koja živi u jednoj zemlji podaci bi mogli biti zaštićeni, a drugoj ne. Europski pristup ovdje se opravdava jednakim postupanjem, pod uvjetom da rok za provedbu ne postane izlika za odgađanje bitnoga.
Tekst jača prava, ali ne uklanja proceduralnu složenost. Individualna procjena mora se pokrenuti što ranije i ažurirati, ali žrtve će se i dalje morati snalaziti između nacionalnih tijela, službi za podršku i sudova. Trošak vremena i dalje snosi žrtva, a ne uprava. Istinsko pojednostavljenje uklonilo bi dvostruke postupke, a ne samo ubrzalo red čekanja.
Glasovanje je uvjerljivo: 440 za, 49 protiv, 84 suzdržana. Klubovi zastupnika nisu svi glasovali iz istih razloga, ali većina je ocijenila da pristup pravosuđu ima prednost pred nacionalnim suzdržanostima. To je signal: kad Europa pojednostavljuje pristup pravu, ona ne samo da regulira, ona pruža uslugu.
Žrtva koja može prijaviti online i čija adresa ostaje zaštićena nije još jedna žrtva u statistici, to je osoba koja ponovno preuzima kontrolu.
Europski parlament usvojio je 21. svibnja 2026. sa 440 glasova za, 49 protiv i 84 suzdržana, direktivu (EU) 2026/1472 koja jača prava žrtava kaznenih djela. Konačni tekst, dogovoren s Vijećem, uvodi jedinstveni broj za pomoć dostupan na 116 006 za nacionalne pozive, nameće online prijavu nehitnih i nenasilnih kaznenih djela te štiti osobne podatke žrtava od počinitelja. To nije birokratska revolucija: to je konkretno pojednostavljenje za one koji trpe kazneno djelo i koji, prečesto, odustaju od prijave.
Mehanizam je jednostavan: umjesto da žrtvu prisiljavaju da zbog nehitnog kaznenog djela dođe u policijsku postaju, države članice morat će ponuditi besplatan, dostupan i siguran online kanal. Za osobu koja oklijeva podnijeti prijavu, razlika između online postupka i fizičkog dolaska može biti razlika između prijave i odustajanja. Trošak postupka pada, i upravo je to ono što je važno.
Tekst također nalaže da osobe u pritvoru mogu stvarno prijaviti kaznena djela počinjena u ustanovama za zadržavanje te da djeca to mogu učiniti bez roditeljske suglasnosti u slučaju sukoba interesa. To su prodori u slijepe točke, a ne dodatni slojevi nadzora. Logika je logika pristupa, a ne nepovjerenja.
Najkonkretnija odredba možda je i najdiskretnija: mjesto boravišta, telefonski broj i adresa e-pošte žrtve više se neće priopćavati počinitelju kaznenog djela, osim kad je to nužno za prava obrane ili viši legitimni interes. To se pravilo primjenjuje na postupke pokrenute nakon 2. srpnja 2029. Tri godine prijelaznog razdoblja dugo je za žrtvu čija adresa sutra još može procuriti.
Supsidijarna alternativa bila bi pustiti svaku državu članicu da sama odredi jamstva, ali rizik fragmentacije je stvaran: žrtvi koja živi u jednoj zemlji podaci bi mogli biti zaštićeni, a drugoj ne. Europski pristup ovdje se opravdava jednakim postupanjem, pod uvjetom da rok za provedbu ne postane izlika za odgađanje bitnoga.
Tekst jača prava, ali ne uklanja proceduralnu složenost. Individualna procjena mora se pokrenuti što ranije i ažurirati, ali žrtve će se i dalje morati snalaziti između nacionalnih tijela, službi za podršku i sudova. Trošak vremena i dalje snosi žrtva, a ne uprava. Istinsko pojednostavljenje uklonilo bi dvostruke postupke, a ne samo ubrzalo red čekanja.
Glasovanje je uvjerljivo: 440 za, 49 protiv, 84 suzdržana. Klubovi zastupnika nisu svi glasovali iz istih razloga, ali većina je ocijenila da pristup pravosuđu ima prednost pred nacionalnim suzdržanostima. To je signal: kad Europa pojednostavljuje pristup pravu, ona ne samo da regulira, ona pruža uslugu.
Žrtva koja može prijaviti online i čija adresa ostaje zaštićena nije još jedna žrtva u statistici, to je osoba koja ponovno preuzima kontrolu.
