Europski parlament usvojio je 12. veljače 2026. rezoluciju kojom osuđuje ciljana protjerivanja novinara i stranih kršćana u Turskoj, opravdana razlozima nacionalne sigurnosti. Zastupnici smatraju da ta protjerivanja krše temeljna prava i međunarodne obveze Turske.
Posljednjih mjeseci Turska je protjerala sve veći broj stranih novinara i kršćana (osobito misionara i članova vjerskih zajednica) pozivajući se na prijetnje nacionalnoj sigurnosti. Ta protjerivanja često su popraćena nejasnim optužbama za subverzivne aktivnosti ili prozelitizam. Organizacije za ljudska prava osuđuju zlouporabu antiterorističkih zakona za smanjenje medijskog i vjerskog prostora.
U svojoj rezoluciji Europski parlament:
Rezolucija je usvojena velikom većinom: 502 glasa za, 2 protiv i 59 suzdržanih. Ovaj rezultat pokazuje snažan konsenzus unutar Europskog parlamenta, bez obzira na političku pripadnost, u obrani europskih vrijednosti pred autoritarnim tendencijama.
Ova rezolucija nema pravno obvezujući učinak, ali šalje jasan politički signal Turskoj i turskim vlastima. Za europske građane podsjeća da EU prati kršenja temeljnih prava u zemljama kandidatkinjama i da je spremna upotrijebiti svoj utjecaj za njihovu obranu. Ako ste novinar ili član vjerske zajednice, ova rezolucija može ojačati vašu zaštitu prilikom putovanja ili boravka u Turskoj, jer potiče europska veleposlanstva na veći oprez. Konačno, naglašava važnost slobode tiska i slobode vjeroispovijesti, ključnih vrijednosti Europske unije.
Rezolucija usvojena s 502 glasa za i 2 protiv osuđuje protjerivanja stranih novinara i kršćana pod izlikom nacionalne sigurnosti, bez dokaza i bez pravne zaštite. Prava tema nije samo Turska: to je pravo da se zna tko odlučuje, na temelju kojih činjenica i pred kojim sucem.
Kodovi N-82 i G-87 omogućuju protjerivanje stranca bez saslušanja, bez priopćenih dokaza i bez neovisnog suca. Parlament zahtijeva njihovo trenutno ukidanje i obrazložene odluke protiv kojih se može uložiti pravni lijek. To je elementarno načelo: onaj koji odlučuje mora odgovarati za svoje postupke pred tijelom koje mu može proturječiti.
Nedostatak učinkovitog sudskog nadzora nije proceduralni detalj. On sigurnosnu mjeru pretvara u diskrecijski alat. Za novinara to znači raditi pod prijetnjom protjerivanja, a da ne zna što mu se stavlja na teret. Za pastora to znači biti protjeran s obitelji, a da nikada nije vidio suca.
Parlament navodi konkretne slučajeve: Kaveh Taheri, izbjeglica koju je priznao UNHCR, uhićen 26. siječnja 2026.; Joakim Medin, švedski novinar progonjen zbog obavljanja svog posla; Nujan Mala Hassan, ranjen hicem dok je izvještavao s prosvjeda. To nisu apstrakcije, to su životi razoreni neobrazloženim odlukama.
Rezolucija poziva Komisiju i visokog predstavnika da te slučajeve pokreću u političkom dijalogu i razmotre ciljane mjere ako se zlouporabe nastave. To je legitiman politički odgovor, ali ne smije postati izlika za daljnje centraliziranje nadležnosti u Bruxellesu. Načelo supsidijarnosti nalaže da države članice, koje imaju bilateralne odnose s Ankarom, djeluju prve.
Pojačana potpora neovisnim medijima dobrodošla je, pod uvjetom da ne financira aktivističke redakcije. Europski novac mora ići onima koji informiraju, a ne onima koji agitiraju. Slobodan se tisak mjeri po sposobnosti da proturječi vlasti, a ne po usklađenosti s prioritetima Bruxellesa.
Naposljetku, rezolucija za Tursku ne stvara nikakvu obvezu. Ona je politički signal. Da bi bio djelotvoran, države članice moraju biti spremne snositi posljedice u svojim trgovinskim i diplomatskim odnosima. Bez toga će ostati još jedna pusta želja.
Bez dokaza i bez suca, nacionalna sigurnost postaje lozinka za protjerivanje onih koji smetaju.
Rezolucija usvojena s 502 glasa za i 2 protiv osuđuje protjerivanja stranih novinara i kršćana pod izlikom nacionalne sigurnosti, bez dokaza i bez pravne zaštite. Prava tema nije samo Turska: to je pravo da se zna tko odlučuje, na temelju kojih činjenica i pred kojim sucem.
Kodovi N-82 i G-87 omogućuju protjerivanje stranca bez saslušanja, bez priopćenih dokaza i bez neovisnog suca. Parlament zahtijeva njihovo trenutno ukidanje i obrazložene odluke protiv kojih se može uložiti pravni lijek. To je elementarno načelo: onaj koji odlučuje mora odgovarati za svoje postupke pred tijelom koje mu može proturječiti.
Nedostatak učinkovitog sudskog nadzora nije proceduralni detalj. On sigurnosnu mjeru pretvara u diskrecijski alat. Za novinara to znači raditi pod prijetnjom protjerivanja, a da ne zna što mu se stavlja na teret. Za pastora to znači biti protjeran s obitelji, a da nikada nije vidio suca.
Parlament navodi konkretne slučajeve: Kaveh Taheri, izbjeglica koju je priznao UNHCR, uhićen 26. siječnja 2026.; Joakim Medin, švedski novinar progonjen zbog obavljanja svog posla; Nujan Mala Hassan, ranjen hicem dok je izvještavao s prosvjeda. To nisu apstrakcije, to su životi razoreni neobrazloženim odlukama.
Rezolucija poziva Komisiju i visokog predstavnika da te slučajeve pokreću u političkom dijalogu i razmotre ciljane mjere ako se zlouporabe nastave. To je legitiman politički odgovor, ali ne smije postati izlika za daljnje centraliziranje nadležnosti u Bruxellesu. Načelo supsidijarnosti nalaže da države članice, koje imaju bilateralne odnose s Ankarom, djeluju prve.
Pojačana potpora neovisnim medijima dobrodošla je, pod uvjetom da ne financira aktivističke redakcije. Europski novac mora ići onima koji informiraju, a ne onima koji agitiraju. Slobodan se tisak mjeri po sposobnosti da proturječi vlasti, a ne po usklađenosti s prioritetima Bruxellesa.
Naposljetku, rezolucija za Tursku ne stvara nikakvu obvezu. Ona je politički signal. Da bi bio djelotvoran, države članice moraju biti spremne snositi posljedice u svojim trgovinskim i diplomatskim odnosima. Bez toga će ostati još jedna pusta želja.
Bez dokaza i bez suca, nacionalna sigurnost postaje lozinka za protjerivanje onih koji smetaju.
