Europski parlament odobrio je isplatu 2 033 869 eura Belgiji za pomoć 507 bivših radnika tvrtke Liberty, otpuštenih u metalurškom sektoru u Liègeu. Taj iznos pokriva 85 posto ukupnog troška mjera, procijenjenog na 2 392 788 eura. Novac će se koristiti za financiranje obuka, pomoći pri traženju posla i personalizirane podrške. Tekst je konačan na strani Parlamenta i sada čeka formalnu suglasnost vlada Europske unije.
Liberty, čeličana u pokrajini Liège, proglašena je bankrotom 22. travnja 2025. Taj je bankrot doveo do otpuštanja 507 radnika. Belgija je zatražila pomoć Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF), fonda koji podupire radnike koji su izgubili posao zbog velikih globalnih gospodarskih promjena. Zahtjev je podnesen 13. studenoga 2025. a Europska komisija završila je svoju procjenu 2. ožujka 2026.
Pomoć od 2 033 869 euraBelgija će primiti 2 033 869 eura iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji. Taj iznos predstavlja 85 posto ukupnog troška mjera, koji iznosi 2 392 788 eura.
507 pogođenih radnikaNovac je namijenjen za 507 bivših radnika tvrtke Liberty, otpuštenih u sektoru metalurgije u Liègeu. Referentno razdoblje za ta otpuštanja proteže se od 24. travnja 2025. do 24. kolovoza 2025.
Obuke i podrškaFondovi će financirati personalizirane usluge u iznosu od 2 358 922 eura: pomoć pri traženju posla, obuke i prekvalifikaciju, osobito u informatici, te pomoć pri osnivanju poduzeća. Preostalih 33 866 eura pokriva pripremu, upravljanje, informiranje i kontrolu.
Početak usluga 1. lipnja 2025.Belgija je počela pružati personalizirane usluge korisnicima 1. lipnja 2025. Troškovi nastali od tog datuma mogu se nadoknaditi iz fonda tijekom 24 mjeseca nakon stupanja na snagu odluke o financiranju.
Prihvatljivi administrativni troškoviAdministrativni troškovi koje je Belgija imala od 22. travnja 2025. mogu se pokriti iz fonda tijekom 31 mjeseca nakon stupanja na snagu odluke o financiranju.
Parlament je usvojio tekst sa 586 glasova za, 48 protiv i 16 suzdržanih tijekom elektroničkog glasovanja poimence.
Konkretno, 507 bivših radnika tvrtke Liberty u Liègeu moći će iskoristiti obuke, podršku pri ponovnom zapošljavanju i pomoć pri osnivanju vlastitog poduzeća. Europska unija pokriva 85 posto troška tih mjera, a ostatak financira Belgija. Ta je pomoć jednokratna i ne zamjenjuje nacionalne odgovornosti u području zapošljavanja. Tekst još mora dobiti formalno odobrenje vlada država članica prije nego što postane konačan.
Europski parlament odobrio je isplatu 2 033 869 eura Belgiji za 507 bivših radnika Libertyja u Liègeu. To je jednokratna i legitimna pomoć koja ne zamjenjuje ni odgovornost poduzeća ni industrijsku politiku dostojnu tog naziva.
Stečaj Libertyja, proglašen 22. travnja 2025. ostavio je 507 radnika bez posla. EGF intervenira kako bi financirao obuke, podršku i pomoć pri osnivanju poduzeća. To je socijalni amortizer, a ne industrijska rješenje. Europski novac neće vratiti linije za galvanizaciju u Liègeu, zaustavljene od prosinca 2021. niti će oživjeti poslovni model koji je propao.
Sam tekst to napola priznaje: Parlament „žali što proizvodna aktivnost nije nastavljena unatoč preuzimanju“ i zabrinut je „zbog financijske održivosti poslovnog modela i nepoštovanja investicijskih obveza“. Drugim riječima, stečaj nije samo plod globalizacije ili cijena energije: on je i rezultat poslovnih odluka. EGF to ne može ispraviti; može samo ublažiti posljedice za radnike.
Belgijski zahtjev podnesen je 13. studenoga 2025.; Komisija je završila svoju procjenu 2. ožujka 2026. U međuvremenu su radnici čekali. Parlament poziva da se „skrati razdoblje između podnošenja zahtjeva za intervenciju EGF-a i odluke o financiranju“. To je priznanje: svaki mjesec kašnjenja znači obuke koje ne počinju i vještine koje se gube. Administrativno pojednostavljenje nije luksuz, to je uvjet da pomoć stigne na vrijeme.
Parlament također inzistira na potrebi „politika koje potiču industrijsku konkurentnost“ i na „konkurentnom i otpornom europskom sektoru čelika“. Ali ne kaže kako to postići. Energetska tranzicija se spominje, bez navođenja troškova koje nameće industrijalcima. A dokle god je europska energija skuplja nego drugdje, stečajevi će se nastaviti, a EGF će i dalje plaćati razbijene lonce. Pristup utemeljen na supsidijarnosti i tržištu sastojao bi se u tome da se najprije smanje nameti koji pritišću poduzeća, a ne da se naknadno financiraju njihove propuste.
EGF je flaster na drvenoj nozi: ublažava bol, ali ne zamjenjuje amputirani ud.
Europski parlament odobrio je isplatu 2 033 869 eura Belgiji za 507 bivših radnika Libertyja u Liègeu. To je jednokratna i legitimna pomoć koja ne zamjenjuje ni odgovornost poduzeća ni industrijsku politiku dostojnu tog naziva.
Stečaj Libertyja, proglašen 22. travnja 2025. ostavio je 507 radnika bez posla. EGF intervenira kako bi financirao obuke, podršku i pomoć pri osnivanju poduzeća. To je socijalni amortizer, a ne industrijska rješenje. Europski novac neće vratiti linije za galvanizaciju u Liègeu, zaustavljene od prosinca 2021. niti će oživjeti poslovni model koji je propao.
Sam tekst to napola priznaje: Parlament „žali što proizvodna aktivnost nije nastavljena unatoč preuzimanju“ i zabrinut je „zbog financijske održivosti poslovnog modela i nepoštovanja investicijskih obveza“. Drugim riječima, stečaj nije samo plod globalizacije ili cijena energije: on je i rezultat poslovnih odluka. EGF to ne može ispraviti; može samo ublažiti posljedice za radnike.
Belgijski zahtjev podnesen je 13. studenoga 2025.; Komisija je završila svoju procjenu 2. ožujka 2026. U međuvremenu su radnici čekali. Parlament poziva da se „skrati razdoblje između podnošenja zahtjeva za intervenciju EGF-a i odluke o financiranju“. To je priznanje: svaki mjesec kašnjenja znači obuke koje ne počinju i vještine koje se gube. Administrativno pojednostavljenje nije luksuz, to je uvjet da pomoć stigne na vrijeme.
Parlament također inzistira na potrebi „politika koje potiču industrijsku konkurentnost“ i na „konkurentnom i otpornom europskom sektoru čelika“. Ali ne kaže kako to postići. Energetska tranzicija se spominje, bez navođenja troškova koje nameće industrijalcima. A dokle god je europska energija skuplja nego drugdje, stečajevi će se nastaviti, a EGF će i dalje plaćati razbijene lonce. Pristup utemeljen na supsidijarnosti i tržištu sastojao bi se u tome da se najprije smanje nameti koji pritišću poduzeća, a ne da se naknadno financiraju njihove propuste.
EGF je flaster na drvenoj nozi: ublažava bol, ali ne zamjenjuje amputirani ud.
