Europski parlament je 22. siječnja 2026. usvojio rezoluciju o odabiru pokazatelja uspješnosti za reviziju i proračunski nadzor financiranja namijenjenog potpori budućoj konkurentnosti Europe. Ovaj nezakonodavni tekst ima za cilj poboljšati način na koji Europska unija mjeri učinkovitost svojih rashoda za jačanje konkurentnosti.
Europska unija izdvaja značajna sredstva za mjere koje bi trebale poboljšati konkurentnost njezinih poduzeća i gospodarstva. Kako bi se osiguralo da se taj novac dobro koristi, potrebno je imati pouzdane pokazatelje uspješnosti. Ti pokazatelji omogućuju procjenu jesu li ciljevi postignuti i prilagodbu politika u skladu s tim. Rezolucija odgovara na zahtjev Europske komisije i uklapa se u okvir financijske uredbe EU-a (Uredba (EU, Euratom) 2024/2509).
Europski parlament usvojio je rezoluciju koja sadrži preporuke o odabiru i korištenju pokazatelja uspješnosti. Naglašava potrebu za:
Rezolucija nije obvezujuća, ali usmjerava budući rad Europske komisije i proračunskih tijela.
Tekst je usvojen s 318 glasova za, 247 protiv i 67 suzdržanih. Riječ je o glasanju prozivkom, što znači da je svaki zastupnik pojedinačno zabilježen.
Ova rezolucija može djelovati tehnički, ali ima konkretan utjecaj: cilj joj je osigurati da se javni novac EU-a učinkovito troši za poboljšanje konkurentnosti, što može rezultirati više radnih mjesta, boljom inovacijom i jačim gospodarstvom. Zahtijevajući jasne i transparentne pokazatelje, Parlament jača povjerenje građana u korištenje njihovih poreza.
Europski parlament usvojio je 22. siječnja 2026. rezoluciju kojom zahtijeva da svaki euro koji Unija potroši proizvede mjerljiv rezultat. Iza tehnike pokazatelja uspješnosti krije se borba za demokratski nadzor proračuna i za teret koji pada na one koji proizvode.
Revizorski sud to ponavlja: pokazatelji uspješnosti Unije prečesto mjere inpute i ostvarenja, a ne rezultate. Program može pokazivati savršene stope izvršenja, a pritom ne uspjeti potaknuti inovacije ili zapošljavanje. Parlament je u pravu što želi preokrenuti logiku: SMART pokazatelji, evaluacije na polovici razdoblja, podaci sljedivi do krajnjeg korisnika. No treba ići dalje: svaki dodatni pokazatelj trošak je za poduzeća i uprave. Pojednostavljenje nije opcija, ono je uvjet učinkovitosti.
Parlament također traži da se podaci objavljuju u stvarnom vremenu i neovisno provjeravaju. To je legitiman zahtjev za transparentnošću, ali ne smije postati teret. Načelo jedinstvenog prijenosa informacija, spomenuto u rezoluciji, mora biti pravilo, a ne iznimka. MSP-ovi ne mogu trošiti resurse na ispunjavanje obrazaca za pokazatelje koji ne govore ništa o njihovoj stvarnoj uspješnosti.
Tekst postavlja ambiciozan cilj: učiniti konkurentnost mjerljivim prioritetom. Ali nije dovoljno dodati pokazatelje konkurentnosti da bi Europa postala konkurentna. Prava poluga je smanjenje regulatornog tereta. Parlament traži prelazak s „jedan dodatak, jedno povlačenje“ na „jedan dodatak, dva povlačenja“. To je snažan politički signal, ali ostaje neobvezujuća preporuka. Da bi se stvari stvarno promijenile, bit će potrebno obvezujuće pravilo koje se primjenjuje na svaki zakonodavni prijedlog.
Rezolucija također spominje vladavinu prava kao uvjet konkurentnosti. To je očito: bez pravne sigurnosti ulagači bježe. Ali dodavanje pokazatelja povezanih s vladavinom prava ne smije postati alat proizvoljne političke uvjetovanosti. Pravilo mora biti jasno, objektivno i provjerljivo, a ne instrument pritiska. Povjerenje poduzeća počiva na stabilnim pravilima, a ne na promjenjivim pokazateljima.
Proračun bez pokazatelja rezultata proračun je bez odgovornosti. Ali pokazatelji bez pojednostavljenja prikriveni su porez na one koji proizvode.
Europski parlament usvojio je 22. siječnja 2026. rezoluciju kojom zahtijeva da svaki euro koji Unija potroši proizvede mjerljiv rezultat. Iza tehnike pokazatelja uspješnosti krije se borba za demokratski nadzor proračuna i za teret koji pada na one koji proizvode.
Revizorski sud to ponavlja: pokazatelji uspješnosti Unije prečesto mjere inpute i ostvarenja, a ne rezultate. Program može pokazivati savršene stope izvršenja, a pritom ne uspjeti potaknuti inovacije ili zapošljavanje. Parlament je u pravu što želi preokrenuti logiku: SMART pokazatelji, evaluacije na polovici razdoblja, podaci sljedivi do krajnjeg korisnika. No treba ići dalje: svaki dodatni pokazatelj trošak je za poduzeća i uprave. Pojednostavljenje nije opcija, ono je uvjet učinkovitosti.
Parlament također traži da se podaci objavljuju u stvarnom vremenu i neovisno provjeravaju. To je legitiman zahtjev za transparentnošću, ali ne smije postati teret. Načelo jedinstvenog prijenosa informacija, spomenuto u rezoluciji, mora biti pravilo, a ne iznimka. MSP-ovi ne mogu trošiti resurse na ispunjavanje obrazaca za pokazatelje koji ne govore ništa o njihovoj stvarnoj uspješnosti.
Tekst postavlja ambiciozan cilj: učiniti konkurentnost mjerljivim prioritetom. Ali nije dovoljno dodati pokazatelje konkurentnosti da bi Europa postala konkurentna. Prava poluga je smanjenje regulatornog tereta. Parlament traži prelazak s „jedan dodatak, jedno povlačenje“ na „jedan dodatak, dva povlačenja“. To je snažan politički signal, ali ostaje neobvezujuća preporuka. Da bi se stvari stvarno promijenile, bit će potrebno obvezujuće pravilo koje se primjenjuje na svaki zakonodavni prijedlog.
Rezolucija također spominje vladavinu prava kao uvjet konkurentnosti. To je očito: bez pravne sigurnosti ulagači bježe. Ali dodavanje pokazatelja povezanih s vladavinom prava ne smije postati alat proizvoljne političke uvjetovanosti. Pravilo mora biti jasno, objektivno i provjerljivo, a ne instrument pritiska. Povjerenje poduzeća počiva na stabilnim pravilima, a ne na promjenjivim pokazateljima.
Proračun bez pokazatelja rezultata proračun je bez odgovornosti. Ali pokazatelji bez pojednostavljenja prikriveni su porez na one koji proizvode.
