24. veljače 2026., na četvrtu godišnjicu ruske invazije, Europski parlament usvojio je snažnu rezoluciju kojom osuđuje agresiju i definira europske doprinose pravednom miru i održivoj sigurnosti za Ukrajinu. Tekst je odobren s 437 glasova za, 82 protiv i 70 suzdržanih.
Od 24. veljače 2022. Rusija vodi agresivni rat protiv Ukrajine. Četiri godine kasnije sukob se nastavlja, s velikim humanitarnim, gospodarskim i sigurnosnim posljedicama za Ukrajinu i Europu. Europski parlament već je usvojio nekoliko rezolucija potpore, ali ova dolazi u ključnom trenutku, dok se intenziviraju rasprave o mogućem prekidu vatre i sigurnosnim jamstvima.
Rezolucija oštro osuđuje ruski agresivni rat i ponovno potvrđuje nepokolebljivu potporu Parlamenta neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine unutar njezinih međunarodno priznatih granica. Poziva na:
Tekst također naglašava potrebu za "pravednim mirom", odnosno mirom koji poštuje međunarodno pravo i suverenitet Ukrajine, a ne nametnutom kapitulacijom.
Rezolucija je usvojena s 437 glasova za, 82 protiv i 70 suzdržanih. Glasovi protiv dolaze uglavnom iz krajnje desnih skupina i nekih zastupnika radikalne ljevice, dok suzdržanosti odražavaju rezerve prema određenim aspektima, posebice vojnom širenju.
Ova rezolucija nema pravno obvezujući učinak, ali šalje snažan politički signal. Za europske građane to znači da EU nastavlja podržavati Ukrajinu, što može imati utjecaja na cijene energije, sigurnost u Europi i prihvat izbjeglica. Održavanje sankcija protiv Rusije također može utjecati na određeni uvoz. Podržavajući "pravedni mir", Parlament nastoji izbjeći zamrznuti sukob koji bi ugrozio dugoročnu stabilnost kontinenta.
Dana 24. veljače 2026. Europski parlament usvojio je rezoluciju sa 437 glasova za, 82 protiv i 70 suzdržanih koja ne služi samo obilježavanju: ona zahtijeva poraz Rusije, bezuvjetno povlačenje njezinih snaga i sigurnosna jamstva za Ukrajinu jednaka članku 5. NATO-a. Jasan signal, ali koji ostavlja neriješenim pitanje financiranja i stvarne prisile.
Parlament postavlja neupitni uvjet: nijedna sankcija neće biti ukinuta prije nego što se mirovni sporazum ispregovara i dosljedno provede. To je raskid s logikom preventivnih ustupaka. Rusija nema nikakav poticaj ozbiljno pregovarati dok se sankcije mogu ublažiti bez provjerljive protuusluge. Izričito povezujući ukidanje sankcija s provedbom sporazuma, Parlament jača položaj Ukrajine i lišava Moskvu poluge za podjelu Europljana.
No rezolucija ne kaže kako pridobiti suzdržane države članice. Poziva na sankcije protiv flote u sjeni, Rosatoma i Roscosmosa te na sekundarne sankcije protiv kineskih, iranskih i sjevernokorejskih subjekata. Te mjere zahtijevaju jednoglasnost u Vijeću. Tekstu je lako kritizirati države koje "koče" politiku Unije, ali ne nudi nikakav mehanizam za zaobilaženje tog veta. To je slabost: bez prilagođenog postupka odlučivanja, pozivi će ostati mrtvo slovo na papiru. Pristup utemeljen na supsidijarnosti značio bi pustiti države koje to žele da idu naprijed same, umjesto da se svaki korak uvjetuje jednoglasnošću 27 država.
Parlament traži da se gotovinski saldi povezani sa zamrznutom ruskom državnom imovinom upotrijebe za financiranje zajma za reparacije za Ukrajinu. U načelu, to je očito: Rusija mora platiti razaranja koja je prouzročila. No tekst ostaje neodređen glede pravnih modaliteta. Tko će upravljati tim zajmom? Koja jamstva za ulagače? Kakav vremenski okvir? Parlament pozdravlja fleksibilnost koju nudi članak 13. stavak 5. prijedloga uredbe o zajmu za potporu, ali ta je fleksibilnost odstupanje, a ne održivo rješenje financiranja.
Pravi je izazov cijena vremena. Svaki mjesec kašnjenja u uspostavi tog mehanizma znači ukrajinsku infrastrukturu koja se ne obnavlja, poduzeća koja ne ponovno pokreću rad, kapital koji se ne vraća. Parlament je trebao zahtijevati obvezujući vremenski okvir i jasan jamstveni mehanizam, umjesto da se zadovolji povoljnim prihvaćanjem tehničkog odstupanja.
Rezolucija pozdravlja "koaliciju voljnih" i prijedlog multinacionalnih snaga za odvraćanje, istodobno žaleći što bi se ta jamstva primjenjivala tek nakon prekida vatre. To je proturječje: sigurnosno jamstvo koje se aktivira tek nakon prestanka borbi nema nikakvu odvraćajuću vrijednost. Rusija bi mogla prekršiti prekid vatre bez straha od automatskog odgovora. Tekst traži jamstva jednaka članku 5. NATO-a, ali ne kaže tko će ih pružiti ni kako će se aktivirati. Sjedinjene Države izričito se pozivaju da ih pruže, no Parlament sa zabrinutošću primjećuje da američka administracija daje prednost "strateškoj stabilnosti" s Rusijom. Ta je lucidnost dobrodošla, ali ne oslobađa Europu obveze da definira vlastito jamstvo, neovisno o Washingtonu.
Na industrijskoj razini, Parlament poziva na integraciju ukrajinske obrambene industrijske baze u europsku (BITDE) i na ukidanje ograničenja uporabe zapadnog oružja protiv vojnih ciljeva u Rusiji. To je razumna mjera: oružje kojemu je zabranjeno djelovati protiv neprijatelja ne služi ničemu. No i tu tekst ne rješava pitanje financiranja. Zajam od 90 milijardi eura koji jamči Unija, a koji je Europsko vijeće odlučilo 18. prosinca 2025. korak je naprijed, ali ostaje nedostatan s obzirom na razmjere potreba. Parlament je trebao svoju potporu uvjetovati obvezujućim mehanizmom praćenja isporuka oružja, kako se obećanja ne bi izgubila u birokratskom pijesku.
Sigurnosno jamstvo koje se aktivira tek nakon prekida vatre nije jamstvo, to je poziv na sljedeću agresiju.
Dana 24. veljače 2026. Europski parlament usvojio je rezoluciju sa 437 glasova za, 82 protiv i 70 suzdržanih koja ne služi samo obilježavanju: ona zahtijeva poraz Rusije, bezuvjetno povlačenje njezinih snaga i sigurnosna jamstva za Ukrajinu jednaka članku 5. NATO-a. Jasan signal, ali koji ostavlja neriješenim pitanje financiranja i stvarne prisile.
Parlament postavlja neupitni uvjet: nijedna sankcija neće biti ukinuta prije nego što se mirovni sporazum ispregovara i dosljedno provede. To je raskid s logikom preventivnih ustupaka. Rusija nema nikakav poticaj ozbiljno pregovarati dok se sankcije mogu ublažiti bez provjerljive protuusluge. Izričito povezujući ukidanje sankcija s provedbom sporazuma, Parlament jača položaj Ukrajine i lišava Moskvu poluge za podjelu Europljana.
No rezolucija ne kaže kako pridobiti suzdržane države članice. Poziva na sankcije protiv flote u sjeni, Rosatoma i Roscosmosa te na sekundarne sankcije protiv kineskih, iranskih i sjevernokorejskih subjekata. Te mjere zahtijevaju jednoglasnost u Vijeću. Tekstu je lako kritizirati države koje "koče" politiku Unije, ali ne nudi nikakav mehanizam za zaobilaženje tog veta. To je slabost: bez prilagođenog postupka odlučivanja, pozivi će ostati mrtvo slovo na papiru. Pristup utemeljen na supsidijarnosti značio bi pustiti države koje to žele da idu naprijed same, umjesto da se svaki korak uvjetuje jednoglasnošću 27 država.
Parlament traži da se gotovinski saldi povezani sa zamrznutom ruskom državnom imovinom upotrijebe za financiranje zajma za reparacije za Ukrajinu. U načelu, to je očito: Rusija mora platiti razaranja koja je prouzročila. No tekst ostaje neodređen glede pravnih modaliteta. Tko će upravljati tim zajmom? Koja jamstva za ulagače? Kakav vremenski okvir? Parlament pozdravlja fleksibilnost koju nudi članak 13. stavak 5. prijedloga uredbe o zajmu za potporu, ali ta je fleksibilnost odstupanje, a ne održivo rješenje financiranja.
Pravi je izazov cijena vremena. Svaki mjesec kašnjenja u uspostavi tog mehanizma znači ukrajinsku infrastrukturu koja se ne obnavlja, poduzeća koja ne ponovno pokreću rad, kapital koji se ne vraća. Parlament je trebao zahtijevati obvezujući vremenski okvir i jasan jamstveni mehanizam, umjesto da se zadovolji povoljnim prihvaćanjem tehničkog odstupanja.
Rezolucija pozdravlja "koaliciju voljnih" i prijedlog multinacionalnih snaga za odvraćanje, istodobno žaleći što bi se ta jamstva primjenjivala tek nakon prekida vatre. To je proturječje: sigurnosno jamstvo koje se aktivira tek nakon prestanka borbi nema nikakvu odvraćajuću vrijednost. Rusija bi mogla prekršiti prekid vatre bez straha od automatskog odgovora. Tekst traži jamstva jednaka članku 5. NATO-a, ali ne kaže tko će ih pružiti ni kako će se aktivirati. Sjedinjene Države izričito se pozivaju da ih pruže, no Parlament sa zabrinutošću primjećuje da američka administracija daje prednost "strateškoj stabilnosti" s Rusijom. Ta je lucidnost dobrodošla, ali ne oslobađa Europu obveze da definira vlastito jamstvo, neovisno o Washingtonu.
Na industrijskoj razini, Parlament poziva na integraciju ukrajinske obrambene industrijske baze u europsku (BITDE) i na ukidanje ograničenja uporabe zapadnog oružja protiv vojnih ciljeva u Rusiji. To je razumna mjera: oružje kojemu je zabranjeno djelovati protiv neprijatelja ne služi ničemu. No i tu tekst ne rješava pitanje financiranja. Zajam od 90 milijardi eura koji jamči Unija, a koji je Europsko vijeće odlučilo 18. prosinca 2025. korak je naprijed, ali ostaje nedostatan s obzirom na razmjere potreba. Parlament je trebao svoju potporu uvjetovati obvezujućim mehanizmom praćenja isporuka oružja, kako se obećanja ne bi izgubila u birokratskom pijesku.
Sigurnosno jamstvo koje se aktivira tek nakon prekida vatre nije jamstvo, to je poziv na sljedeću agresiju.
