Europski parlament je 10. ožujka 2026. usvojio rezoluciju o strategijama upravljanja ribarstvom s ciljem zaštite osjetljivih vrsta, borbe protiv invazivnih vrsta i podrške lokalnim gospodarstvima. Ovaj nezakonodavni tekst daje smjernice Europskoj komisiji i državama članicama.
Europski oceani suočavaju se s velikim izazovima: prekomjerni ribolov, klimatske promjene i unošenje invazivnih vrsta prijete morskoj bioraznolikosti i sredstvima za život obalnih zajednica. Rezolucija odgovara na komunikaciju Europske komisije o održivijem pristupu upravljanju ribarstvom.
Parlament posebno zahtijeva:
Tekst naglašava potrebu za ekosustavnim pristupom koji uzima u obzir cjelokupni morski okoliš umjesto da se usredotočuje na jednu vrstu.
Rezolucija je usvojena s 528 glasova za, 21 protiv i 62 suzdržana. Ova široka potpora pokazuje snažan politički konsenzus u Europskom parlamentu u korist ekološki prihvatljivijeg ribolova.
Konkretno, ova bi rezolucija mogla utjecati na buduća europska pravila o ribolovu. Potrošači bi mogli vidjeti više proizvoda iz mora iz održivog ribolova, a invazivne vrste mogle bi se komercijalizirati (npr. plavi rak u restoranima). Obalne zajednice dobile bi podršku za prilagodbu, što bi moglo očuvati radna mjesta i lokalne tradicije. Zaštitom osjetljivih vrsta doprinosi se zdravlju oceana o kojima dugoročno ovise ribolov i turizam.
Europski parlament usvojio je 10. ožujka 2026. s 528 glasova za, 21 protiv i 62 suzdržana, neobvezujuću rezoluciju o upravljanju ribarstvom u odnosu na osjetljive i invazivne vrste. Iza prividnog konsenzusa tekst prije svega traži više sredstava, više pokazatelja i više popisa, ne dirajući uzroke koji guše ribare.
Neobvezujuća rezolucija obvezuje samo one koji to žele. Parlament glasuje o tekstu koji od Komisije i država članica traži da 'u potpunosti provedu' zajedničku ribarstvenu politiku, 'ojačaju' nadzor i 'razviju' pokazatelje. Nijednog trenutka ne ukida pravilo, ne skraćuje postupak niti prenosi nadležnost. Za obalnog ribara trošak djelovanja ostaje cjelovit: isti obrasci, isti rokovi, iste zatvorene zone bez automatske naknade.
Tekst traži pravičnu naknadu za ribare kojima je uskraćen pristup tradicionalnim zonama, ali je uvjetuje 'odredbama Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu'. Drugim riječima, upućuje na postojeći šalter, poznat po sporosti, ne predlažući mehanizam brze isplate. Naknada koja stigne tri godine nakon zatvaranja zone ne spašava poduzeće: ona financira njegovo nestajanje.
Sredozemno more zagrijava se 20 % brže od ostatka globusa i u njemu živi više stranih invazivnih vrsta nego u bilo kojem drugom moru. Tekst to priznaje i traži sustave ranog upozoravanja, regionalne pragove i bolje financiranje. No preporučuje 'uspostavljanje metode i vrijednosti' za utvrđivanje tih pragova, ne govoreći tko odlučuje ni prema kojem rasporedu. U međuvremenu, plavi rak i riba lav nastavljaju prazniti vrše i degradirati morsko dno.
Najzanimljiviji je prijedlog financijskih i regulatornih poticaja da ribari love i uklanjaju invazivne vrste. To je liberalni trag: platiti za ekološku uslugu umjesto zabranjivati. Ali tekst mu odmah pridodaje cilj iskorjenjivanja i upozorenje protiv svake 'gospodarske ovisnosti' o iskorištavanju tih vrsta. Rezultat: ribare se poziva da djeluju, a zatim ih se sumnjiči da žele profitirati. Pristup utemeljen na odgovornosti odredio bi cijenu po toni uklonjene vrste, pustio aktere da se organiziraju i ukinuo nepotrebna prethodna odobrenja.
Glede osjetljivih vrsta, rezolucija traži primjenu članka 3. Uredbe o tehničkim mjerama iz 2019. koji već zabranjuje ulov zaštićenih vrsta. Ne govori ništa o nerazmjernim kontrolama koje opterećuju mala plovila, ni o rokovima odobrenja za testiranje selektivnih alata. Supsidijarni pristup povjerio bi državama članicama i regionalnim odborima utvrđivanje pragova prilagođenih svakom bazenu, s obvezom rezultata, a ne sredstava, i pustio bi ribare da eksperimentiraju pod vlastitom odgovornošću.
Tekst također poziva da se klimatske promjene 'uzmu u obzir' u procjenama okoliša. Za malo ribarsko poduzeće to znači nove studije, nove konzultante, nove mjesece čekanja prije dozvole. Pojednostavljenje nije u tekstu: ono se odgađa za kasnije. Ribari će platiti čekanje.
Rezolucija koja traži više studija i više fondova, a ne ukida ni jedno pravilo, ne štiti ni vrste ni ljude: štiti status quo.
Europski parlament usvojio je 10. ožujka 2026. s 528 glasova za, 21 protiv i 62 suzdržana, neobvezujuću rezoluciju o upravljanju ribarstvom u odnosu na osjetljive i invazivne vrste. Iza prividnog konsenzusa tekst prije svega traži više sredstava, više pokazatelja i više popisa, ne dirajući uzroke koji guše ribare.
Neobvezujuća rezolucija obvezuje samo one koji to žele. Parlament glasuje o tekstu koji od Komisije i država članica traži da 'u potpunosti provedu' zajedničku ribarstvenu politiku, 'ojačaju' nadzor i 'razviju' pokazatelje. Nijednog trenutka ne ukida pravilo, ne skraćuje postupak niti prenosi nadležnost. Za obalnog ribara trošak djelovanja ostaje cjelovit: isti obrasci, isti rokovi, iste zatvorene zone bez automatske naknade.
Tekst traži pravičnu naknadu za ribare kojima je uskraćen pristup tradicionalnim zonama, ali je uvjetuje 'odredbama Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu'. Drugim riječima, upućuje na postojeći šalter, poznat po sporosti, ne predlažući mehanizam brze isplate. Naknada koja stigne tri godine nakon zatvaranja zone ne spašava poduzeće: ona financira njegovo nestajanje.
Sredozemno more zagrijava se 20 % brže od ostatka globusa i u njemu živi više stranih invazivnih vrsta nego u bilo kojem drugom moru. Tekst to priznaje i traži sustave ranog upozoravanja, regionalne pragove i bolje financiranje. No preporučuje 'uspostavljanje metode i vrijednosti' za utvrđivanje tih pragova, ne govoreći tko odlučuje ni prema kojem rasporedu. U međuvremenu, plavi rak i riba lav nastavljaju prazniti vrše i degradirati morsko dno.
Najzanimljiviji je prijedlog financijskih i regulatornih poticaja da ribari love i uklanjaju invazivne vrste. To je liberalni trag: platiti za ekološku uslugu umjesto zabranjivati. Ali tekst mu odmah pridodaje cilj iskorjenjivanja i upozorenje protiv svake 'gospodarske ovisnosti' o iskorištavanju tih vrsta. Rezultat: ribare se poziva da djeluju, a zatim ih se sumnjiči da žele profitirati. Pristup utemeljen na odgovornosti odredio bi cijenu po toni uklonjene vrste, pustio aktere da se organiziraju i ukinuo nepotrebna prethodna odobrenja.
Glede osjetljivih vrsta, rezolucija traži primjenu članka 3. Uredbe o tehničkim mjerama iz 2019. koji već zabranjuje ulov zaštićenih vrsta. Ne govori ništa o nerazmjernim kontrolama koje opterećuju mala plovila, ni o rokovima odobrenja za testiranje selektivnih alata. Supsidijarni pristup povjerio bi državama članicama i regionalnim odborima utvrđivanje pragova prilagođenih svakom bazenu, s obvezom rezultata, a ne sredstava, i pustio bi ribare da eksperimentiraju pod vlastitom odgovornošću.
Tekst također poziva da se klimatske promjene 'uzmu u obzir' u procjenama okoliša. Za malo ribarsko poduzeće to znači nove studije, nove konzultante, nove mjesece čekanja prije dozvole. Pojednostavljenje nije u tekstu: ono se odgađa za kasnije. Ribari će platiti čekanje.
Rezolucija koja traži više studija i više fondova, a ne ukida ni jedno pravilo, ne štiti ni vrste ni ljude: štiti status quo.
