Europski parlament je 10. veljače 2026. usvojio rezoluciju o godišnjem izvješću Europske središnje banke (ESB) za 2025. Tekst odobrava glavne smjernice ESB-a, uz preporuke o upravljanju, monetarnoj politici i ulozi banke u potpori gospodarstvu Europske unije.
Svake godine ESB objavljuje izvješće o svojim aktivnostima. Europski parlament ispituje to izvješće i usvaja rezoluciju kojom izražava svoje stajalište. Ovaj dijalog omogućuje demokratski nadzor nad ESB-om, koji je neovisan u svojoj monetarnoj politici, ali mora polagati račune europskim institucijama.
U svojoj rezoluciji Parlament:
Rezolucija je usvojena s 443 glasa za, 71 protiv i 117 suzdržanih. Ova široka potpora pokazuje konsenzus među glavnim političkim skupinama o pozitivnoj ocjeni rada ESB-a.
ESB određuje kamatne stope koje utječu na troškove stambenih kredita, poduzetničkih zajmova i štednje. Odobravanjem njegovog izvješća, Parlament neizravno potvrđuje odluke koje utječu na vašu kupovnu moć i gospodarstvo općenito. Rezolucija također traži od ESB-a da bolje objasni svoje postupke, što vam može pomoći razumjeti zašto se kamatne stope mijenjaju i kako to utječe na vaš svakodnevni život.
Europski parlament usvojio je 10. veljače 2026. sa 443 glasa za, 71 protiv i 117 suzdržanih, rezoluciju kojom prima na znanje godišnje izvješće Europske središnje banke za 2025. Iza uobičajenih čestitki o padu inflacije, tekst postavlja jednostavno pitanje: može li neovisna središnja banka ostati odgovorna za svoje odluke pred izabranim dužnosnicima, a da ta odgovornost ne postane političko skrbništvo? Odgovor leži u ravnoteži koju rezolucija traži, ponekad nespretno.
Rezolucija s pravom podsjeća da je statutarna neovisnost ECB-a uvjet njezina mandata: stabilnosti cijena. No dodaje bitnu nijansu: središnje banke moraju biti neovisne, ali ne izolirane. Mehanizam je jasan. Središnja banka koja odlučuje bez polaganja računa na kraju odlučuje bez objašnjenja, a time i bez ispravljanja vlastitih pogrešaka. Parlament ne traži da glasuje o stopama, traži da razumije kako se one određuju. To je razlika između demokratskog nadzora i političkog uplitanja.
Tekst pozdravlja razmjenu pisama između Parlamenta i ECB-a o praksama interakcije. To je koristan korak, ali samo korak. Transparentnost modela, pretpostavki i procjena inflacije Upravnog vijeća ostaje samo želja. A bez obveze objavljivanja, svaka nacionalna središnja banka zadržava vlastito tumačenje onoga što znači „polagati račune“. Alternativa bi bio formalni okvir, koji bi usvojili Parlament i ECB, kojim se utvrđuju minimalni zahtjevi transparentnosti. Sadašnji tekst radije bira poziv, diplomatskiji i manje obvezujući.
Parlament podupire ECB u namjeri da smanji svoju izravnu ulogu u otkupu vrijednosnih papira i potiče je da postupno napusti programe otkupa državnih obveznica. To je dosljedno liberalno stajalište: ti programi iskrivljuju cjenovne signale i prenose kamatni rizik na središnju banku, a time i na porezne obveznike. Rezolucija nadalje primjećuje da je ECB počela vrlo postupno smanjivati svoju bilancu. Previše postupno, moglo bi se dodati: svaki mjesec odgode održava pritisak na pad prinosa na državne obveznice, što državama omogućuje odgađanje bolnih proračunskih prilagodbi. Tekst to kaže na svoj način, žaleći zbog učinka proračunske situacije na mandat ECB-a.
Druga tehnička, ali presudna točka: Parlament poziva ECB da izbjegne isplatu banaka depozitnih stopa viših od tržišnih, jer se to protivi načelu otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem. Iza žargona stoji jednostavan mehanizam: ako središnja banka nagrađuje višak pričuva iznad tržišne razine, banke nemaju nikakav interes međusobno se kreditirati. Međubankovno tržište se sušuje, a ECB postaje jedini zajmodavac. Rezolucija traži uklanjanje prepreka oživljavanju tog tržišta. To je mjera liberalnog zdravog razuma, ali ostaje poziv, a ne pravilo.
Neovisna središnja banka nije neodgovorna središnja banka: ona mora objasniti svoje odluke onima koji trpe njihove posljedice.
Europski parlament usvojio je 10. veljače 2026. sa 443 glasa za, 71 protiv i 117 suzdržanih, rezoluciju kojom prima na znanje godišnje izvješće Europske središnje banke za 2025. Iza uobičajenih čestitki o padu inflacije, tekst postavlja jednostavno pitanje: može li neovisna središnja banka ostati odgovorna za svoje odluke pred izabranim dužnosnicima, a da ta odgovornost ne postane političko skrbništvo? Odgovor leži u ravnoteži koju rezolucija traži, ponekad nespretno.
Rezolucija s pravom podsjeća da je statutarna neovisnost ECB-a uvjet njezina mandata: stabilnosti cijena. No dodaje bitnu nijansu: središnje banke moraju biti neovisne, ali ne izolirane. Mehanizam je jasan. Središnja banka koja odlučuje bez polaganja računa na kraju odlučuje bez objašnjenja, a time i bez ispravljanja vlastitih pogrešaka. Parlament ne traži da glasuje o stopama, traži da razumije kako se one određuju. To je razlika između demokratskog nadzora i političkog uplitanja.
Tekst pozdravlja razmjenu pisama između Parlamenta i ECB-a o praksama interakcije. To je koristan korak, ali samo korak. Transparentnost modela, pretpostavki i procjena inflacije Upravnog vijeća ostaje samo želja. A bez obveze objavljivanja, svaka nacionalna središnja banka zadržava vlastito tumačenje onoga što znači „polagati račune“. Alternativa bi bio formalni okvir, koji bi usvojili Parlament i ECB, kojim se utvrđuju minimalni zahtjevi transparentnosti. Sadašnji tekst radije bira poziv, diplomatskiji i manje obvezujući.
Parlament podupire ECB u namjeri da smanji svoju izravnu ulogu u otkupu vrijednosnih papira i potiče je da postupno napusti programe otkupa državnih obveznica. To je dosljedno liberalno stajalište: ti programi iskrivljuju cjenovne signale i prenose kamatni rizik na središnju banku, a time i na porezne obveznike. Rezolucija nadalje primjećuje da je ECB počela vrlo postupno smanjivati svoju bilancu. Previše postupno, moglo bi se dodati: svaki mjesec odgode održava pritisak na pad prinosa na državne obveznice, što državama omogućuje odgađanje bolnih proračunskih prilagodbi. Tekst to kaže na svoj način, žaleći zbog učinka proračunske situacije na mandat ECB-a.
Druga tehnička, ali presudna točka: Parlament poziva ECB da izbjegne isplatu banaka depozitnih stopa viših od tržišnih, jer se to protivi načelu otvorenog tržišnog gospodarstva sa slobodnim tržišnim natjecanjem. Iza žargona stoji jednostavan mehanizam: ako središnja banka nagrađuje višak pričuva iznad tržišne razine, banke nemaju nikakav interes međusobno se kreditirati. Međubankovno tržište se sušuje, a ECB postaje jedini zajmodavac. Rezolucija traži uklanjanje prepreka oživljavanju tog tržišta. To je mjera liberalnog zdravog razuma, ali ostaje poziv, a ne pravilo.
Neovisna središnja banka nije neodgovorna središnja banka: ona mora objasniti svoje odluke onima koji trpe njihove posljedice.
