Europski parlament dao je odobrenje za sklapanje sporazuma između Europske unije i Islanda o prijenosu podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) za sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela terorizma i teških oblika kriminala te za istrage i kazneni progon u vezi s tim djelima. Usvojeni tekst kratka je zakonodavna rezolucija kojom se odobrava sporazum i nalaže predsjedniku Parlamenta da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Islanda. To je odobrenje bilo potrebno kako bi se sporazum mogao sklopiti.
Sporazum između Europske unije i Islanda uređuje prijenos podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) između zračnih prijevoznika i islandskih tijela, s ciljem sprječavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela terorizma i teških oblika kriminala. Vijeće je zatražilo odobrenje Europskog parlamenta za sklapanje tog sporazuma. Bez tog odobrenja Europska unija ne može sklopiti sporazum.
Odobrenje sporazumaParlament daje odobrenje za sklapanje sporazuma između EU-a i Islanda o prijenosu podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) za sprječavanje i otkrivanje kaznenih djela terorizma i teških oblika kriminala te za istrage i kazneni progon u vezi s tim djelima.
Prosljeđivanje stajalištaPredsjednik Parlamenta ovlašćuje se da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Islanda.
Predmet sporazumaSporazum uređuje prijenos podataka PNR između Europske unije i Islanda za sprječavanje, otkrivanje, istragu i kazneni progon kaznenih djela terorizma i teških oblika kriminala.
Parlament je usvojio rezoluciju s 532 glasa za, 75 glasova protiv i 28 suzdržanih, tijekom elektroničkog poimeničnog glasovanja.
Podaci iz evidencije podataka o putnicima (PNR) za letove između Europske unije i Islanda moći će se prenositi islandskim tijelima u okviru utvrđenom sporazumom, u svrhu borbe protiv terorizma i teških oblika kriminala. Podaci putnika na tim letovima obrađivat će se u skladu s pravilima predviđenima sporazumom. Europski parlament odobrio je taj sporazum, čime se omogućuje njegovo stupanje na snagu nakon završnih formalnosti.
Europski parlament dao je zeleno svjetlo sporazumu EU-a i Islanda o prijenosu podataka iz evidencija podataka o putnicima (PNR) s 532 glasa za, 75 protiv i 28 suzdržanih. To nije blanko ček za masovni nadzor: to je obvezujući okvir koji Reykjaviku omogućuje suradnju u borbi protiv terorizma i teškog kriminala, uz jasna pravila. No odobrenje ne oslobađa od ispitivanja koliko taj sporazum stvarno košta zračne prijevoznike i putnike, i što je mogao biti da je prevladala logika supsidijarnosti.
Sporazum o PNR-u s Islandom nije birokratski hir: islandskim tijelima omogućuje pristup podacima o putnicima radi uhođenja terorista i teških kriminalaca. Bez tog sporazuma Island bi postao rupa u europskoj sigurnosnoj mreži, ulazna točka za one koji žele izbjeći nadzor. Parlament je stoga postupio ispravno što ga je odobrio. No pozor: odobrenje ne znači da je tekst savršen. PNR podaci moćan su alat, a kao i svaki moćan alat može se zloupotrijebiti. Sporazum mora predvidjeti čvrsta jamstva, a Parlament mora ostati budan glede njihove primjene.
Ono što nedostaje jest izričita procjena troškova i koristi. Zračni prijevoznici morat će prilagoditi svoje sustave za prijenos tih podataka, što predstavlja nezanemariv trošak, osobito za male prijevoznike. Taj će se trošak prenijeti na putnike, kroz skuplje karte ili smanjene usluge. Parlament je trebao zahtijevati procjenu učinka prije odobrenja kako bi se osiguralo da sigurnosne koristi opravdavaju te troškove. Pristup utemeljen na supsidijarnosti značio bi prepustiti državama članicama da pregovaraju o bilateralnim sporazumima s Islandom, prema svojim posebnim potrebama, umjesto nametanja jedinstvenog okvira.
75 glasova protiv i 28 suzdržanih nisu samo izraz ideološke bojažljivosti. Oni odražavaju legitimnu zabrinutost: zbog toga što se osobne slobode žrtvuju na oltaru sigurnosti. No oni koji su glasovali protiv nisu ponudili vjerodostojnu alternativu. Odbijanje sporazuma značilo bi ostaviti Island izvan sustava, s rizikom da teroristi iskoriste tu pukotinu. Pravo pitanje nije treba li surađivati, nego kako. Neovisni kontrolni mehanizam, s ovlastima istrage i sankcioniranja, bio bi bolji od pukog odobrenja. Parlament je mogao zahtijevati osnivanje takvog tijela prije nego što da zeleno svjetlo.
Odobravajući ovaj sporazum, Parlament šalje signal: suradnja u području sigurnosti moguća je, ali mora poštovati pravila. Taj je signal važan, ali ne smije prikriti nedostatke teksta. Sporazum ne predviđa obvezujuću klauzulu o reviziji, što znači da bi se jamstva mogla oslabiti bez riječi Parlamenta. To je nedostatak koji su zastupnici trebali ispraviti.
Odobriti sigurnosni sporazum nije blanko pokriće: to je obveza nadziranja njegovih zlouporaba.
Europski parlament dao je zeleno svjetlo sporazumu EU-a i Islanda o prijenosu podataka iz evidencija podataka o putnicima (PNR) s 532 glasa za, 75 protiv i 28 suzdržanih. To nije blanko ček za masovni nadzor: to je obvezujući okvir koji Reykjaviku omogućuje suradnju u borbi protiv terorizma i teškog kriminala, uz jasna pravila. No odobrenje ne oslobađa od ispitivanja koliko taj sporazum stvarno košta zračne prijevoznike i putnike, i što je mogao biti da je prevladala logika supsidijarnosti.
Sporazum o PNR-u s Islandom nije birokratski hir: islandskim tijelima omogućuje pristup podacima o putnicima radi uhođenja terorista i teških kriminalaca. Bez tog sporazuma Island bi postao rupa u europskoj sigurnosnoj mreži, ulazna točka za one koji žele izbjeći nadzor. Parlament je stoga postupio ispravno što ga je odobrio. No pozor: odobrenje ne znači da je tekst savršen. PNR podaci moćan su alat, a kao i svaki moćan alat može se zloupotrijebiti. Sporazum mora predvidjeti čvrsta jamstva, a Parlament mora ostati budan glede njihove primjene.
Ono što nedostaje jest izričita procjena troškova i koristi. Zračni prijevoznici morat će prilagoditi svoje sustave za prijenos tih podataka, što predstavlja nezanemariv trošak, osobito za male prijevoznike. Taj će se trošak prenijeti na putnike, kroz skuplje karte ili smanjene usluge. Parlament je trebao zahtijevati procjenu učinka prije odobrenja kako bi se osiguralo da sigurnosne koristi opravdavaju te troškove. Pristup utemeljen na supsidijarnosti značio bi prepustiti državama članicama da pregovaraju o bilateralnim sporazumima s Islandom, prema svojim posebnim potrebama, umjesto nametanja jedinstvenog okvira.
75 glasova protiv i 28 suzdržanih nisu samo izraz ideološke bojažljivosti. Oni odražavaju legitimnu zabrinutost: zbog toga što se osobne slobode žrtvuju na oltaru sigurnosti. No oni koji su glasovali protiv nisu ponudili vjerodostojnu alternativu. Odbijanje sporazuma značilo bi ostaviti Island izvan sustava, s rizikom da teroristi iskoriste tu pukotinu. Pravo pitanje nije treba li surađivati, nego kako. Neovisni kontrolni mehanizam, s ovlastima istrage i sankcioniranja, bio bi bolji od pukog odobrenja. Parlament je mogao zahtijevati osnivanje takvog tijela prije nego što da zeleno svjetlo.
Odobravajući ovaj sporazum, Parlament šalje signal: suradnja u području sigurnosti moguća je, ali mora poštovati pravila. Taj je signal važan, ali ne smije prikriti nedostatke teksta. Sporazum ne predviđa obvezujuću klauzulu o reviziji, što znači da bi se jamstva mogla oslabiti bez riječi Parlamenta. To je nedostatak koji su zastupnici trebali ispraviti.
Odobriti sigurnosni sporazum nije blanko pokriće: to je obveza nadziranja njegovih zlouporaba.
