Europski parlament usvojio je zakonodavni tekst za jačanje investicijskih kapaciteta Europske unije. Ovaj akt ima za cilj odgovoriti na hitne potrebe za financiranjem zelene i digitalne tranzicije, kao i jačanje konkurentnosti. Mjere se odnose na poduzeća, investitore i građane diljem Unije.
Tekst se temelji na programu InvestEU i drugim postojećim financijskim instrumentima. Ciljevi uključuju poticanje privatnih ulaganja u strateške sektore, smanjenje ovisnosti o vanjskim izvorima i potporu oporavku gospodarstva nakon kriza. Pravna osnova proizlazi iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Provedba će započeti nakon konačnog odobrenja Vijeća Europske unije. Europska investicijska banka i druge financijske institucije bit će odgovorne za operativno upravljanje. Nadzor će provoditi Europski parlament i Vijeće kako bi se osiguralo poštivanje ciljeva.
Očekuje se da će mjere stvoriti nova radna mjesta i poboljšati pristup energetski učinkovitom stanovanju. Poduzeća će imati lakši pristup financiranju za inovacije. Građani će imati koristi od čistijeg okoliša i bolje infrastrukture. Važno je osigurati transparentnost u raspodjeli sredstava.
Parlament je 26. studenoga 2025. sa 519 glasova za, 65 protiv i 73 suzdržana usvojio stajalište koje odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2025/2005, o učinkovitosti jamstva InvestEU i pojednostavljenju izvješćivanja. Konačni tekst je sporazum s Vijećem: lopta je sada na terenu provedbe. Pravi izazov nije broj ukinutih obrazaca, nego sposobnost europskog jamstva da privuče privatni novac prema projektima kojima je potreban, a da kontrole ne obeshrabre nositelje projekata.
Konačni tekst pojednostavljuje obveze izvješćivanja za financijske posrednike koji upravljaju fondovima InvestEU. Manje izvješća znači uštedu vremena i novca za banke i fondove koji sudjeluju u programu. No samo jamstvo, odnosno obveza Unije da pokrije dio rizika kako bi privukla privatne ulagače, nije bitno izmijenjeno. Pojednostavljenje se odnosi na formu, ne na sadržaj: kriteriji prihvatljivosti, gornje granice i mehanizmi podjele rizika uglavnom ostaju nepromijenjeni. Za poduzetnika pravo pitanje nije postoji li jedan obrazac manje, nego čini li jamstvo njegov projekt financiranim uz razuman trošak. U ovom stanju ništa ne jamči da će se rokovi odlučivanja skratiti.
Komisija je predložila povećati učinkovitost jamstva i pojednostaviti izvješća. Parlament je slijedio taj pristup odobrivši sporazum. To je načelno dobro: manje birokracije uvijek je bolje. No pojednostavljenje ostaje bojažljivo. Obveze izvješćivanja su olakšane, ali ne ukinute. Kontrole ostaju, a s njima i troškovi usklađenosti. Za male posrednike ti troškovi ostaju nerazmjerni u odnosu na iznose kojima upravljaju. Liberalniji pristup sastojao bi se u tome da se suvišna izvješća jednostavno ukinu, da se povjerenje da privatnim revizorima i da se nadzor usredotoči na rezultate, a ne na procedure.
InvestEU ima za cilj mobilizirati privatni kapital za infrastrukturne projekte, istraživanje ili energetsku tranziciju. Svaki javni euro jamstva mora privući nekoliko privatnih eura. No ako su postupci dodjele jamstva spori i nepredvidivi, privatni ulagači okreću se drugim prilikama. Trošak sporosti snose nositelji projekata, koji mjesecima čekaju financiranje, i građani, koji vide odgođene ili napuštene projekte. Pojednostavljenje izvješćivanja korak je u dobrom smjeru, ali ne rješava temeljni problem: nesigurnost oko kriterija i rokova odlučivanja. Za mala i srednja poduzeća, koja nemaju ni vremena ni sredstava za snalaženje u složenim postupcima, svaki tjedan kašnjenja može biti koban.
Usvojeni tekst ne utvrđuje nikakav prag ni datum. Konkretne odluke donosit će se u provedbenim aktima, u odborima u kojima izabrani dužnosnici imaju samo promatračku ulogu. Upravo je to vrsta tehnokracije koju građani odbacuju. Jamstvo InvestEU moćan je financijski instrument, ali njegova učinkovitost ovisi o povjerenju danom akterima na terenu: bankama, fondovima, poduzetnicima. Pristup utemeljen na supsidijarnosti sastojao bi se u tome da se državama članicama i regijama prepusti odlučivanje o investicijskim prioritetima, uz lagan europski okvir. Umjesto toga, zadržava se centralizirana arhitektura, s kriterijima definiranima u Bruxellesu i kontrolama na svim razinama.
Manje izvješća je dobro. Ali dok god jamstvo ostane zarobljeno u odborima i neprozirnim kriterijima, privatni novac nastavit će izbjegavati europske projekte.
Parlament je 26. studenoga 2025. sa 519 glasova za, 65 protiv i 73 suzdržana usvojio stajalište koje odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2025/2005, o učinkovitosti jamstva InvestEU i pojednostavljenju izvješćivanja. Konačni tekst je sporazum s Vijećem: lopta je sada na terenu provedbe. Pravi izazov nije broj ukinutih obrazaca, nego sposobnost europskog jamstva da privuče privatni novac prema projektima kojima je potreban, a da kontrole ne obeshrabre nositelje projekata.
Konačni tekst pojednostavljuje obveze izvješćivanja za financijske posrednike koji upravljaju fondovima InvestEU. Manje izvješća znači uštedu vremena i novca za banke i fondove koji sudjeluju u programu. No samo jamstvo, odnosno obveza Unije da pokrije dio rizika kako bi privukla privatne ulagače, nije bitno izmijenjeno. Pojednostavljenje se odnosi na formu, ne na sadržaj: kriteriji prihvatljivosti, gornje granice i mehanizmi podjele rizika uglavnom ostaju nepromijenjeni. Za poduzetnika pravo pitanje nije postoji li jedan obrazac manje, nego čini li jamstvo njegov projekt financiranim uz razuman trošak. U ovom stanju ništa ne jamči da će se rokovi odlučivanja skratiti.
Komisija je predložila povećati učinkovitost jamstva i pojednostaviti izvješća. Parlament je slijedio taj pristup odobrivši sporazum. To je načelno dobro: manje birokracije uvijek je bolje. No pojednostavljenje ostaje bojažljivo. Obveze izvješćivanja su olakšane, ali ne ukinute. Kontrole ostaju, a s njima i troškovi usklađenosti. Za male posrednike ti troškovi ostaju nerazmjerni u odnosu na iznose kojima upravljaju. Liberalniji pristup sastojao bi se u tome da se suvišna izvješća jednostavno ukinu, da se povjerenje da privatnim revizorima i da se nadzor usredotoči na rezultate, a ne na procedure.
InvestEU ima za cilj mobilizirati privatni kapital za infrastrukturne projekte, istraživanje ili energetsku tranziciju. Svaki javni euro jamstva mora privući nekoliko privatnih eura. No ako su postupci dodjele jamstva spori i nepredvidivi, privatni ulagači okreću se drugim prilikama. Trošak sporosti snose nositelji projekata, koji mjesecima čekaju financiranje, i građani, koji vide odgođene ili napuštene projekte. Pojednostavljenje izvješćivanja korak je u dobrom smjeru, ali ne rješava temeljni problem: nesigurnost oko kriterija i rokova odlučivanja. Za mala i srednja poduzeća, koja nemaju ni vremena ni sredstava za snalaženje u složenim postupcima, svaki tjedan kašnjenja može biti koban.
Usvojeni tekst ne utvrđuje nikakav prag ni datum. Konkretne odluke donosit će se u provedbenim aktima, u odborima u kojima izabrani dužnosnici imaju samo promatračku ulogu. Upravo je to vrsta tehnokracije koju građani odbacuju. Jamstvo InvestEU moćan je financijski instrument, ali njegova učinkovitost ovisi o povjerenju danom akterima na terenu: bankama, fondovima, poduzetnicima. Pristup utemeljen na supsidijarnosti sastojao bi se u tome da se državama članicama i regijama prepusti odlučivanje o investicijskim prioritetima, uz lagan europski okvir. Umjesto toga, zadržava se centralizirana arhitektura, s kriterijima definiranima u Bruxellesu i kontrolama na svim razinama.
Manje izvješća je dobro. Ali dok god jamstvo ostane zarobljeno u odborima i neprozirnim kriterijima, privatni novac nastavit će izbjegavati europske projekte.
