Europski parlament usvojio je zakonodavni tekst o usklađivanju osnovice poreza na dobit. Ovaj akt ima za cilj stvoriti pravedniji i transparentniji porezni sustav u EU. Prijedlog se tiče svih država članica i poduzeća koja djeluju na jedinstvenom tržištu.
Tekst se temelji na članku 115. Ugovora o funkcioniranju EU-a i prijedlogu Komisije COM(2023)0532. Glavni ciljevi su smanjenje administrativnih tereta, poboljšanje pravne sigurnosti i borba protiv porezne utaje. Usklađivanje treba osigurati da poduzeća plaćaju pravedan porez tamo gdje ostvaruju dobit.
Parlament je odobrio prijedlog Komisije s izmjenama. Slijedi konzultacija s Vijećem i prosljeđivanje stajališta nacionalnim parlamentima. Provedbu će zajednički provoditi Komisija i države članice, uz osiguravanje dosljednosti s postojećim zakonodavnim okvirima.
Poduzeća će imati koristi od jednostavnijih pravila i veće pravne sigurnosti u prekograničnim operacijama. Građani će imati koristi od pravednijeg poreznog sustava i smanjenja porezne utaje. Očekuje se poboljšanje investicijske klime i konkurentnosti europskog poslovanja.
Europski parlament usvojio je 13. studenoga 2025. zakonodavnu rezoluciju kojom odobrava prijedlog BEFIT uz amandmane. Iza deklariranog cilja pojednostavljenja, tekst uvodi minimalnu sankciju od 0,1 % prihoda grupe u slučaju nepodnošenja prijave ili namjerno netočne informacije te produljuje na 10 godina razdoblje u kojem države članice mogu prilagoditi oporezivanje nakon žalbe. Za poduzeća se trošak usklađenosti povećava i prije nego što se pojednostavljenje uopće ostvari.
Amandman 77. utvrđuje minimalnu sankciju od 0,1 % prihoda grupe BEFIT u slučaju nepodnošenja informacija ili namjerno netočne informacije. Za grupu s prihodom od 500 milijuna eura to znači 500 000 eura. Taj se iznos duguje čak i ako se pogreška brzo ispravi, i dodaje se postojećim nacionalnim sankcijama. Teret pada na poduzeća koja već moraju podnositi visoke troškove usklađenosti za porez čija stopa ostaje nacionalna.
Logika je logika nepovjerenja prema poreznim obveznicima: pretpostavlja se da bez odvraćajuće sankcije poduzeća ne bi prijavljivala. No većina grupa upravo nastoji postupati u skladu s propisima kako bi izbjegla teže porezne ispravke. Pristup utemeljen na individualnoj odgovornosti ciljao bi dokazana prijevarna ponašanja, a ne obične pogreške u prijavi. Minimalna sankcija, naprotiv, bez razlike pogađa grupe koje su pogriješile u dobroj vjeri.
Amandman 76. produljuje na 10 godina razdoblje u kojem države članice mogu prilagoditi oporezivanje grupe BEFIT nakon upravnog ili sudskog postupka. Konkretno, poduzeće koje dobije spor protiv oporezivanja može doživjeti reviziju svog poreznog položaja tijekom cijelog desetljeća. To produljenje stvara trajnu neizvjesnost za ulaganja i restrukturiranja. Poduzećima je potrebna vidljivost za planiranje; tako dug rok prisiljava ih da godinama rezerviraju sredstva za porezne rizike.
Porezno pravo mora omogućiti ispravljanje pogrešaka, ali ne toliko da svaki nadzor pretvori u trajni Damoklov mač. Razdoblje od 10 godina pretjerano je kad uprave već imaju široke ovlasti. Pojednostavljenje koje najavljuje BEFIT neće značiti manje birokracije ako se rokovi nadzora produljuju.
Amandman 78. traži od Komisije da preispita prijelazno pravilo raspodjele i predloži trajnu metodu utemeljenu na prodaji, radnoj snazi, imovini i digitalnoj prisutnosti. Amandman 79. precizira da taj prijedlog treba biti predstavljen prije kraja prijelaznog razdoblja. No nikakav precizan rok nije utvrđen za samo preispitivanje, a trajna metoda tek se mora definirati. Poduzeća će stoga morati primjenjivati prijelaznu formulu čije točno trajanje ne poznaju.
Ta je neizvjesnost skupa: grupe moraju uspostaviti sustave za izračun osnovice prema prijelaznoj formuli, znajući da će se ona promijeniti. Trošak tranzicije snose poduzeća, a ne uprave. Liberalniji pristup bio bi pustiti države članice da primjenjuju vlastita pravila raspodjele ili odmah usvojiti jednostavnu i predvidljivu trajnu metodu.
Minimalna sankcija od 0,1 % prihoda i rok od 10 godina: to je pojednostavljenje obećano europskim poduzećima.
Europski parlament usvojio je 13. studenoga 2025. zakonodavnu rezoluciju kojom odobrava prijedlog BEFIT uz amandmane. Iza deklariranog cilja pojednostavljenja, tekst uvodi minimalnu sankciju od 0,1 % prihoda grupe u slučaju nepodnošenja prijave ili namjerno netočne informacije te produljuje na 10 godina razdoblje u kojem države članice mogu prilagoditi oporezivanje nakon žalbe. Za poduzeća se trošak usklađenosti povećava i prije nego što se pojednostavljenje uopće ostvari.
Amandman 77. utvrđuje minimalnu sankciju od 0,1 % prihoda grupe BEFIT u slučaju nepodnošenja informacija ili namjerno netočne informacije. Za grupu s prihodom od 500 milijuna eura to znači 500 000 eura. Taj se iznos duguje čak i ako se pogreška brzo ispravi, i dodaje se postojećim nacionalnim sankcijama. Teret pada na poduzeća koja već moraju podnositi visoke troškove usklađenosti za porez čija stopa ostaje nacionalna.
Logika je logika nepovjerenja prema poreznim obveznicima: pretpostavlja se da bez odvraćajuće sankcije poduzeća ne bi prijavljivala. No većina grupa upravo nastoji postupati u skladu s propisima kako bi izbjegla teže porezne ispravke. Pristup utemeljen na individualnoj odgovornosti ciljao bi dokazana prijevarna ponašanja, a ne obične pogreške u prijavi. Minimalna sankcija, naprotiv, bez razlike pogađa grupe koje su pogriješile u dobroj vjeri.
Amandman 76. produljuje na 10 godina razdoblje u kojem države članice mogu prilagoditi oporezivanje grupe BEFIT nakon upravnog ili sudskog postupka. Konkretno, poduzeće koje dobije spor protiv oporezivanja može doživjeti reviziju svog poreznog položaja tijekom cijelog desetljeća. To produljenje stvara trajnu neizvjesnost za ulaganja i restrukturiranja. Poduzećima je potrebna vidljivost za planiranje; tako dug rok prisiljava ih da godinama rezerviraju sredstva za porezne rizike.
Porezno pravo mora omogućiti ispravljanje pogrešaka, ali ne toliko da svaki nadzor pretvori u trajni Damoklov mač. Razdoblje od 10 godina pretjerano je kad uprave već imaju široke ovlasti. Pojednostavljenje koje najavljuje BEFIT neće značiti manje birokracije ako se rokovi nadzora produljuju.
Amandman 78. traži od Komisije da preispita prijelazno pravilo raspodjele i predloži trajnu metodu utemeljenu na prodaji, radnoj snazi, imovini i digitalnoj prisutnosti. Amandman 79. precizira da taj prijedlog treba biti predstavljen prije kraja prijelaznog razdoblja. No nikakav precizan rok nije utvrđen za samo preispitivanje, a trajna metoda tek se mora definirati. Poduzeća će stoga morati primjenjivati prijelaznu formulu čije točno trajanje ne poznaju.
Ta je neizvjesnost skupa: grupe moraju uspostaviti sustave za izračun osnovice prema prijelaznoj formuli, znajući da će se ona promijeniti. Trošak tranzicije snose poduzeća, a ne uprave. Liberalniji pristup bio bi pustiti države članice da primjenjuju vlastita pravila raspodjele ili odmah usvojiti jednostavnu i predvidljivu trajnu metodu.
Minimalna sankcija od 0,1 % prihoda i rok od 10 godina: to je pojednostavljenje obećano europskim poduzećima.
