Ovaj tekst Europskog parlamenta odnosi se na zaštitu morske biološke raznolikosti u međunarodnim vodama. Usvojen u kontekstu globalnih napora za očuvanje oceana, tiče se svih država članica i njihovih građana koji imaju koristi od zdravih morskih ekosustava.
Direktiva se temelji na Kunming-Montrealskom okviru za biološku raznolikost i BBNJ sporazumu (Sporazum o biološkoj raznolikosti izvan nacionalne jurisdikcije). Cilj je postići zaštitu 30% svjetskih oceana do 2030. i potpuni oporavak biološke raznolikosti do 2050. godine.
Direktiva će se primjenjivati odmah nakon ratifikacije. Države članice moraju prenijeti odredbe u nacionalno zakonodavstvo do 2026. godine. Nadzor će provoditi Europska komisija u suradnji s međunarodnim organizacijama.
Građani će imati koristi od zdravijih oceana i održivog ribarstva. Ribarski sektor mora se prilagoditi novim zahtjevima, dok će znanstvena istraživanja dobiti potporu. Važno je osigurati jednake uvjete za sve države.
Usvajanjem stajališta u prvom čitanju o sporazumu BBNJ Europski parlament odlučio je dopustiti državama članicama da izravno podnose hitne mjere međunarodnom tajništvu, bez prethodne pravne procjene Komisije. Korak prema odgovornosti država, ali samo korak: mehanizam prethodnog pregleda ostaje pravilo za alate upravljanja po područjima, a Komisija zadržava odlučujuće pravo nadzora nad tim tko govori u ime Unije.
Prvotni tekst zadržavao je Komisiji zadaću da pregleda svaki prijedlog prije nego što krene u New York. Parlament je uveo iznimku za hitne mjere: kada prijeti katastrofa, država članica može se izravno obratiti tajništvu, pod uvjetom da o tome obavijesti Bruxelles i ostale glavne gradove. To je priznanje zdravog razuma: u hitnim slučajevima brzina je važnija od postupka. No iznimka ostaje uska. Za alate upravljanja po područjima, koji trajno strukturiraju korištenje otvorenog mora, centralizirani postupak ostaje: nacrt se dostavlja Komisiji, države daju primjedbe u roku od 30 dana, Komisija provodi pravnu procjenu u roku od 30 dana, a zatim se odlučuje hoće li se podnijeti u ime Unije ili će država članica djelovati sama. Komisija dakle zadržava kontrolu nad rokovima i formulacijom.
Taj kompromis ima cijenu. Država članica koja želi pokrenuti zaštićeno morsko područje u osjetljivoj zoni najprije mora uvjeriti Komisiju da njezin projekt zaslužuje da se zastupa u ime Unije. Ako ne uspije, uvijek može djelovati u svoje ime, ali izgubljeno vrijeme je stvarno: trideset dana za primjedbe, trideset dana za procjenu, ne računajući konzultacije. Za gospodarske aktere, ribare, prijevoznike, energetske operatere ta se nesigurnost prevodi u odgođene ili napuštene projekte. Otvoreno more ne čeka.
Parlament se nije zadovoljio samo uređenjem postupka. Uveo je klauzulu o strožim mjerama: država članica moći će za svoje državljane i brodove ići dalje od odluka konferencije stranaka, uz poštovanje međunarodnog prava. To je dašak svježeg zraka za nacionalnu suverenost, ali treba paziti na neželjeni učinak: stroža pravila u jednoj državi mogu potaknuti brodove da plove pod tuđom zastavom, bez koristi za okoliš. Koordinacija s regionalnim ribarskim organizacijama i pomorskim konvencijama i dalje je prepuštena uvodnim izjavama, bez obvezujuće operativne obveze.
Još jedan dodatak: dvogodišnje izvješće Komisije Parlamentu o primjeni mjera i globalnim kretanjima u okviru BBNJ. Korisno za odgovornost, ali pod uvjetom da to izvješće ne postane komunikacijska vježba. Parlament će morati provjeriti igraju li države članice po pravilima i odgađa li Komisija prijedloge koji joj smetaju. Naposljetku, uvodne izjave o okviru iz Kunminga i Montreala te europskom paktu za ocean podsjećaju na političke ciljeve, bez stvaranja novih pravnih obveza: ne treba ih zamijeniti s pozitivnim pravom.
Parlament je popustio zasun, ali ključ ostaje u Bruxellesu.
Usvajanjem stajališta u prvom čitanju o sporazumu BBNJ Europski parlament odlučio je dopustiti državama članicama da izravno podnose hitne mjere međunarodnom tajništvu, bez prethodne pravne procjene Komisije. Korak prema odgovornosti država, ali samo korak: mehanizam prethodnog pregleda ostaje pravilo za alate upravljanja po područjima, a Komisija zadržava odlučujuće pravo nadzora nad tim tko govori u ime Unije.
Prvotni tekst zadržavao je Komisiji zadaću da pregleda svaki prijedlog prije nego što krene u New York. Parlament je uveo iznimku za hitne mjere: kada prijeti katastrofa, država članica može se izravno obratiti tajništvu, pod uvjetom da o tome obavijesti Bruxelles i ostale glavne gradove. To je priznanje zdravog razuma: u hitnim slučajevima brzina je važnija od postupka. No iznimka ostaje uska. Za alate upravljanja po područjima, koji trajno strukturiraju korištenje otvorenog mora, centralizirani postupak ostaje: nacrt se dostavlja Komisiji, države daju primjedbe u roku od 30 dana, Komisija provodi pravnu procjenu u roku od 30 dana, a zatim se odlučuje hoće li se podnijeti u ime Unije ili će država članica djelovati sama. Komisija dakle zadržava kontrolu nad rokovima i formulacijom.
Taj kompromis ima cijenu. Država članica koja želi pokrenuti zaštićeno morsko područje u osjetljivoj zoni najprije mora uvjeriti Komisiju da njezin projekt zaslužuje da se zastupa u ime Unije. Ako ne uspije, uvijek može djelovati u svoje ime, ali izgubljeno vrijeme je stvarno: trideset dana za primjedbe, trideset dana za procjenu, ne računajući konzultacije. Za gospodarske aktere, ribare, prijevoznike, energetske operatere ta se nesigurnost prevodi u odgođene ili napuštene projekte. Otvoreno more ne čeka.
Parlament se nije zadovoljio samo uređenjem postupka. Uveo je klauzulu o strožim mjerama: država članica moći će za svoje državljane i brodove ići dalje od odluka konferencije stranaka, uz poštovanje međunarodnog prava. To je dašak svježeg zraka za nacionalnu suverenost, ali treba paziti na neželjeni učinak: stroža pravila u jednoj državi mogu potaknuti brodove da plove pod tuđom zastavom, bez koristi za okoliš. Koordinacija s regionalnim ribarskim organizacijama i pomorskim konvencijama i dalje je prepuštena uvodnim izjavama, bez obvezujuće operativne obveze.
Još jedan dodatak: dvogodišnje izvješće Komisije Parlamentu o primjeni mjera i globalnim kretanjima u okviru BBNJ. Korisno za odgovornost, ali pod uvjetom da to izvješće ne postane komunikacijska vježba. Parlament će morati provjeriti igraju li države članice po pravilima i odgađa li Komisija prijedloge koji joj smetaju. Naposljetku, uvodne izjave o okviru iz Kunminga i Montreala te europskom paktu za ocean podsjećaju na političke ciljeve, bez stvaranja novih pravnih obveza: ne treba ih zamijeniti s pozitivnim pravom.
Parlament je popustio zasun, ali ključ ostaje u Bruxellesu.
