Europski parlament usvojio je odluku o modernizaciji upravljanja šumama u EU. Tekst preimenuje i proširuje ovlasti Stalnog odbora za šume, pretvarajući ga u Stalnu stručnu skupinu za šume i šumarstvo. Ova odluka utječe na sve države članice i odnosi se na bolju koordinaciju šumskih politika.
Iako su države članice odgovorne za šume, EU ima zajedničku nadležnost u području okoliša. Nova struktura ima za cilj inkluzivnije i koordiniranije upravljanje šumama, uz poštivanje načela supsidijarnosti.
Odluka stupa na snagu nakon službenog objavljivanja. Države članice trebaju imenovati nacionalne stručnjake za sudjelovanje u stručnoj skupini. Europska komisija će koordinirati provedbu i izvještavati o napretku.
Poboljšano upravljanje šumama pridonijet će učinkovitijoj zaštiti šuma u EU. Građani će imati koristi od bolje koordinacije politika vezanih uz okoliš i održivi razvoj. Šumarski sektor će imati bolje predstavljanje na europskoj razini.
Europski parlament usvojio je 21. listopada 2025. sa 352 glasa za, 242 protiv i 40 suzdržanih, tekst koji preimenuje stalni odbor za šume u „stalnu skupinu stručnjaka za šume i šumarstvo“ i proširuje njegovu savjetodavnu ulogu. Iza tehničke fasade stoji jednostavno pitanje: hoće li odluke koje se tiču šuma donositi oni koji njima upravljaju ili tijela koja nisu izabrana?
Usvojeni tekst daje skupini stručnjaka mogućnost djelovanja na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice te davanja mišljenja o zakonodavnim prijedlozima, strategijama i komunikacijama Unije koje se tiču šuma. Komisija će ih morati uzeti u obzir i dati povratnu informaciju. To je napredak u odnosu na početni prijedlog, koji nije izričito predviđao tu ulogu. No ta mišljenja ostaju savjetodavna: Komisija zadržava ovlast odlučivanja i ništa je ne obvezuje da slijedi stručnost država članica.
Za vlasnike šuma i poduzeća u sektoru to znači da će odluke koje utječu na njihovu djelatnost (regulacija, poticaji, ograničenja) i dalje donositi neizabrana tijela, a oni koji snose troškove neće imati obvezujuće pravo uvida. Skupina stručnjaka postaje forum za razmjenu, a ne protuteža.
Nove uvodne izjave tvrde da je odgovornost za šume na državama članicama i da svaka inicijativa Unije mora imati jasnu pravnu osnovu i potpunu procjenu učinka. To je dobrodošlo priznanje načela supsidijarnosti. Ali uvodna izjava nije operativno pravilo: ona ne stvara nikakvu obvezujuću obvezu za Komisiju. U praksi će Komisija i dalje moći predlagati mjere za šume u okviru svojih podijeljenih nadležnosti (okoliš, klima, energija), a da se skupina stručnjaka tome ne može usprotiviti.
Istinski supsidijaran pristup sastojao bi se od uvrštavanja obvezujućeg mehanizma u tekst: primjerice, obveze Komisije da javno obrazloži zašto odstupa od mišljenja skupine ili privremenog prava veta za države članice kada predložene mjere zadiru u njihove nadležnosti. Tekst ostaje ispod toga.
Osnivanje stalne skupine stručnjaka, s redovitim sastancima i mišljenjima koja treba sastavljati, predstavlja administrativni teret za države članice i Komisiju. Za poduzeća je trošak neizravan, ali stvaran: više slojeva savjetovanja znači više vremena prije donošenja odluka i više nesigurnosti za šumarska ulaganja. Pojednostavljenje bi se sastojalo od rasterećenja postojećih struktura, a ne od stvaranja nove.
Tekst ne predviđa nikakav mehanizam za ocjenu učinkovitosti skupine ni vremensko ograničenje. Liberalni pristup zahtijevao bi periodičnu ocjenu i klauzulu o automatskom prestanku ako skupina ne proizvede konkretne rezultate.
Savjetodavno mišljenje nikada nije spriječilo skupu regulaciju; to može samo ovlast odlučivanja.
Europski parlament usvojio je 21. listopada 2025. sa 352 glasa za, 242 protiv i 40 suzdržanih, tekst koji preimenuje stalni odbor za šume u „stalnu skupinu stručnjaka za šume i šumarstvo“ i proširuje njegovu savjetodavnu ulogu. Iza tehničke fasade stoji jednostavno pitanje: hoće li odluke koje se tiču šuma donositi oni koji njima upravljaju ili tijela koja nisu izabrana?
Usvojeni tekst daje skupini stručnjaka mogućnost djelovanja na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice te davanja mišljenja o zakonodavnim prijedlozima, strategijama i komunikacijama Unije koje se tiču šuma. Komisija će ih morati uzeti u obzir i dati povratnu informaciju. To je napredak u odnosu na početni prijedlog, koji nije izričito predviđao tu ulogu. No ta mišljenja ostaju savjetodavna: Komisija zadržava ovlast odlučivanja i ništa je ne obvezuje da slijedi stručnost država članica.
Za vlasnike šuma i poduzeća u sektoru to znači da će odluke koje utječu na njihovu djelatnost (regulacija, poticaji, ograničenja) i dalje donositi neizabrana tijela, a oni koji snose troškove neće imati obvezujuće pravo uvida. Skupina stručnjaka postaje forum za razmjenu, a ne protuteža.
Nove uvodne izjave tvrde da je odgovornost za šume na državama članicama i da svaka inicijativa Unije mora imati jasnu pravnu osnovu i potpunu procjenu učinka. To je dobrodošlo priznanje načela supsidijarnosti. Ali uvodna izjava nije operativno pravilo: ona ne stvara nikakvu obvezujuću obvezu za Komisiju. U praksi će Komisija i dalje moći predlagati mjere za šume u okviru svojih podijeljenih nadležnosti (okoliš, klima, energija), a da se skupina stručnjaka tome ne može usprotiviti.
Istinski supsidijaran pristup sastojao bi se od uvrštavanja obvezujućeg mehanizma u tekst: primjerice, obveze Komisije da javno obrazloži zašto odstupa od mišljenja skupine ili privremenog prava veta za države članice kada predložene mjere zadiru u njihove nadležnosti. Tekst ostaje ispod toga.
Osnivanje stalne skupine stručnjaka, s redovitim sastancima i mišljenjima koja treba sastavljati, predstavlja administrativni teret za države članice i Komisiju. Za poduzeća je trošak neizravan, ali stvaran: više slojeva savjetovanja znači više vremena prije donošenja odluka i više nesigurnosti za šumarska ulaganja. Pojednostavljenje bi se sastojalo od rasterećenja postojećih struktura, a ne od stvaranja nove.
Tekst ne predviđa nikakav mehanizam za ocjenu učinkovitosti skupine ni vremensko ograničenje. Liberalni pristup zahtijevao bi periodičnu ocjenu i klauzulu o automatskom prestanku ako skupina ne proizvede konkretne rezultate.
Savjetodavno mišljenje nikada nije spriječilo skupu regulaciju; to može samo ovlast odlučivanja.
